Glas Koncila br. 48/2024.

PASTIRSKO PISMO BISKUPA HBK-a I BKBIH-a
Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade
INTERVJU: DON IVAN TERZE
Mladi su vjernici autentičan znak adventske nade, dobar razlog da i u budućnost gledamo pozitivno
KOMENTAR: BREMENITO PISMO HRVATSKIH BISKUPA
Odvažno pozicioniranje Crkve u hrvatskom narodu
NEOBJAVLJENO SVJEDOČANSTVO O SV. LEOPOLDU BOGDANU MANDIĆU
»Ostali smo uvijek više nego iskreni prijatelji«
ŽIVOTINJE NISU POPUT LJUDI
Počivaju li psi »u miru Božjem«?
PREKO PUTA BOLNIČKIH POSTELJA
Požar u zdravstvenom sektoru
MLADENAČKI ZANOSI
Može se pobijediti i ovisnost i siromaštvo
KOLIKO SE ANĐELA ZNA PO IMENU?
Bezimeni glasnici, praotac ekspresionista i zaufani njegovatelj
FENOMEN UHOĐENJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA (1)
Kako se postaviti prema onima koji na silu žele ostati u »virtualnim orbitama« drugih

Novi broj Glasa Koncila, pripremljen za prvu nedjelju došašća 1. prosinca, izašao je iz tiska.

Stranice novoga broja Glasa Koncila u cijelosti donose pastirsko pismo biskupa Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u prigodi Jubilejske godine 2025., 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora  i početaka Hrvatskoga kraljevstva naslovljeno »Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade«.

Na pastirsko se pismo u komentaru osvrće i glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić pišući među ostalim da je »riječ o pismu u kojem su i prošlost i budućnost i sadašnjost hrvatskoga naroda ukorijenjeni u Bogu koji je neprolazan, vječan«. Time su, piše urednik Stanić, biskupi pokazali tko je jedini jamac sigurnosti u nesigurnim vremenima.

Nakon što je nedavno objavljeno da je sv. Leopold Bogdan Mandić postao i službeno zaštitnikom oboljelih od tumora i u Hrvatskoj, dodatno se među hrvatskim vjernicima pojačalo utjecanje tomu omiljenomu hrvatskomu svetcu. Do Glasa Koncila tim je povodom, a zanimljivim putom, stiglo dosad neobjavljeno svjedočanstvo o sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću čiji se najvažniji dijelovi mogu pročitati na stranicama novoga broja.

»Čini mi se da ima uistinu mnogo ‘gorućih grmova’ u različitim dijelovima naše domovine na kojima se mladi griju te isijavaju toplinu i nadu oko sebe«, istaknuo je u središnjem intervjuu don Ivan Terze, koji na mlade hrvatske katolike, uza sve terete koje nose, gleda s adventskom nadom. U svjetlu došašća sugovornik se osvrnuo i iščekivanje rekavši: »Iščekivati znači prihvaćati da ne možemo sve odmah imati, podnositi frustraciju koja je s time povezana, pouzdajući se da će Gospodin doći i učiniti pravu stvar u pravo vrijeme. Vratimo se takvomu iščekivanju. Na široj crkvenoj razini nesposobnost iščekivanja očituje se navezanošću na brze rezultate, pozitivne statistike i velike brojeve. Ako to izostane, nastupa razočaranje koje nam ne dopušta vidjeti ono što već imamo, znakove da je Bog već sada na djelu.« Među te znakove don Ivan Terze svakako ubraja hrvatske mlade vjernike.