Osim književnika Miroslava, isto prezime nosi i jedan od najvažnijih hrvatskih kemičara Franjo, koji je bio zauzeti član Hrvatskoga katoličkoga pokreta, posebice svetojeronimskoga književnoga društva.
Rođen je 8. prosinca 1908. u Krapini. Kemiju je studirao u Innsbrucku i Zagrebu, gdje je diplomirao 1931., a zatim i doktorirao 1942. godine. Bio je asistent u Kemijskom zavodu Filozofskoga fakulteta, službovao je u srednjim školama u Gospiću, Varaždinu i Zagrebu, gdje je bio i upravitelj Zvjezdarnice. Nakon rata radio je u industriji i Zavodu za fizikalnu kemiju Filozofskoga odnosno Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu.
Od 1954. živio je u Sarajevu. Osnovao je katedru za analitičku kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Od 1969. do 1979. godine bio je direktor i predsjednik Naučnoga vijeća Kemijskoga instituta Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Sarajevu. Obavljao je više dužnosti u Uniji kemijskih društava Jugoslavije te bio predstavnik Unije u Radnoj grupi analitičke kemije u Federaciji europskih kemijskih društava. Posebno je zanimljivo da ga je godine 1977. Kraljevska švedska akademija znanosti imenovala članom Nobelova odbora za predlaganje nobelovca s područja kemije za 1978. godinu.
Bavio se analitičkom kemijom, a posebice koloidnom kemijom – granom fizikalne kemije koja proučava tvari u stanju velike razdrobljenosti, suprotno od kristalnoga stanja. Objavio je više od sto četrdeset stručnih i znanstvenih članaka u strukovnim časopisima te više popularnih članaka u časopisu Hrvatskoga prirodoslovnoga društva »Priroda«, kojoj je bio urednik od 1943. do početka 1945. godine.
Do rata pisao je u »Luči«, »Obitelji«, »Hrvatskoj straži«, »Hrvatskoj prosvjeti«, »Seljačkim novinama«, »Napretku«, »Danici«, najčešće o književnim, slikarskim i kemijskim temama, a više članaka posvetio je kulturi i povijesti rodne Krapine. Svetojeronimsko društvo izdalo mu je knjigu »Pučka fizika – nauka o općim prirodnim zakonima« 1940. godine. Nakon rata objavio je udžbenik »Osnovi analitičke kemije« i priručnik »Praktikum kvantitativne analize«. U Zagreb se vratio kao umirovljenik. Umro je u Krapinskim Toplicama 20. listopada 1988., a pokopan je u Krapini.
I nakon rata aktivno je sudjelovao u radu tadašnjega Književnoga društva sv. Ćirila i Metoda. Bio je osvjedočeni katolički laik i iskreni hrvatski rodoljub. (L)