Podatak da je projektirao sedamdeset crkava već bi bio dovoljan da se prisjetimo arhitekta Josipa Vancaša.
Rođen je 22. ožujka 1859. u Šopronju u Mađarskoj. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju, a zatim pohađao Politehniku i Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Godine 1884. preselio se u Sarajevo. Osim crkava, projektirao je stambene kuće, škole, palače, zgrade, hotele i kavane. Najvažnije mu je djelo u Sarajevu katedrala Srca Isusova, u prijelaznom stilu neoromanike i neogotike. Izgradnja je započela 1884., a završena 1889. Projektirao je još Zavod sv. Augustina, danas zgradu Muzičke akademije, crkvu sv. Antuna Padovanskoga, crkvu Uznesenja Marijina na Stupu, nadbiskupsko sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, crkvu Kraljice sv. Krunice, crkvu Presvetoga Trojstva i franjevački samostan, župne crkve sv. Mihovila u Varešu, sv. Jurja u Desiniću, sv. Nikole u Krapini, sv. Ivana Krstitelja u Konjicu, Prečistoga Srca Marijina u Bijeljini, katoličke crkve u Žepču, Bosanskom Brodu, Kraljevoj Sutjesci, Zenici, Kiseljaku i na Bledu, katoličko groblje na Koševu, biskupsko sjemenište s crkvom u Banjoj Luci i dr. Projektirao je pregradnje franjevačkih crkava u Gučoj Gori kod Travnika, na Gorici u Livnu i u Tolisi. Dizajnirao je brojne oltare. Radove je izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti, Beču i Parizu te na pokrajinskim u Zagrebu, Osijeku i Trstu.
Suautor je monografije »Stolna crkva u Đakovu« 1900. Surađivao je u sarajevskom »Hrvatskom dnevniku«, »Vrhbosni«, »Večernjoj pošti« i »Jugoslavenskom listu« i drugdje te u »Hrvatskoj straži«, gdje je 1932. objavio tekst »50-godišnjica Vrhbosanske nadbiskupije i Katoličke crkve u Herceg-Bosni«.
Bio je član Bosansko-hercegovačkoga sabora od 1910. do 1915., pročelnik građevnoga i željezničkoga odbora Sabora, predsjednik Hrvatske katoličke udruge, a stranke od 1913. spojene s Hrvatskom zajednicom, član HAZU-a i Družbe »Braća hrvatskoga zmaja«. S Ivom Pilarom išao je 17. kolovoza 1917. u audijenciju kralju Karlu zahtijevati rješenje hrvatskoga pitanja u smislu »trijalizma«. Umro je u Zagrebu 15. prosinca 1932., a pokopan je na Mirogoju. Jedna ulica u središtu Sarajeva nosi njegovo ime. (L)
