Sretan vam Božić, dragi čitatelji! Što?… Uranio sam?… Ma, nije moguće!? Zar vas ima još »zadrtih tradicionalista« koji niste već okitili bor i upalili lampice na prozorima? Ili se bar nakupovali velikih darova koje ste umjesto maloga Isusa već i podijelili, sve od presilne božićne radosti. Nije moguće da niste bili već na nekom adventskom koncertu s božićnim pjesmama i na bar pet »božićnih domjenaka«, posebice petkom? Možda ste već objesili i koju kuglicu, makar i prosvjednu, kiteći božićno drvce ni pun mjesec dana uoči Badnjaka? Podmetnuli svetomu Nikoli jaslice umjesto čizmice? Ako ništa drugo, bar ste se – kao i mi friški penzići – »očima najeli« svih tih televizijskih božićnih kulinarskih delicija i naslušali reklamnih čestitaka o pravom smislu Božića (za svakog pravog potrošača).
»Božićni juriš«, na sve strane! Uostalom, zašto i ne bismo malo požurili s proslavom kada nas, nakon te famozne purice i kolača, sveg tog prekomjernog »ića i pića«, onda još – a sve to prije »najluđe« novogodišnje noći – čekaju i najluđe najpredvidljiviji predsjednički izbori. Koje, srećom, također možemo ubrzati tako da unaprijed uz pomoć »tevedirigiranih« anketa proglasimo ako ne pobjednika, a ono drugokrugaše naše (kojima nas iz dana u dan uredno »praše«)! I božićne repatice već padaju posvud, od trgovina s nazovipopustima prethodno napumpanih cijena do opet sve raširenijih »repatih« eksplozivno-praskajućih radosti (koje su već prestravile sve pse u mom naselku), te uopće ne sumnjam da će nam i Tri kralja projahati puno prije svoga siječanjskoga blagdana, na koji ćemo, ionako, formalno tek zaključiti još jedan najuspjeliji advent (bez Božića) u povijesti naše metropole…
Malo sam zlurad, ali konačno ste se i vi, na neki način, »ukrcali u moj vlak«. Naime, pišući za te naše koncilske novine, male i velike, već godinama stalno unaprijed proživljavam i »u sebi proslavim« i Božiće i Uskrse i druge blagdane… Sve kako biste vi, dragi naši čitatelji, baš u veliki sveti dan dobili prave blagdanske sadržaje. A ja, što ima veze ako na Božić i Štefanje, pomalo tupasto zbunjen, već smišljam »korizmeni hod« za neko sljedeće izdanje…
A sad, eto, gledam vas, gledam sve svoje ukućane, sve nas kako »slavimo Božiće« na raznoraznim »pretpremijerama«, često sumnjivo i napadno nakićenima… Pa se već na pol’ prosinca osjetimo kao da je Božić već za nama; ispražnjeno – od novčanika do srca – kao u kolo uvučeni, već uoči blagdana dotučeni… Možda još nije kasno za poneku zornicu, ne samo zato što je »jutro pametnije od večeri«, nego za pravu božićnu čestitku, prvo sebi samima! Pa onda i drugima, i trećima, čak i njima… Božićem preplašenima.
