Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja (UHSR) nedavno je objavila da 40 posto izostanaka opravdavaju roditelji koji prema pravilniku mogu opravdati i tri uzastopna dana, piše Bruno Lucić za Slobodnu Dalmaciju. Upozorili su na podatak da je prošle godine bilo više od 40 milijuna sati izostanaka, što je najviše dosad. Brojke postaju jasnije kad se napomene da je to 10 milijuna sati više nego prije 10 godina. Udruga želi ograničiti roditeljima mogućnost opravdavanja, da to bude najviše 12 dana u cijeloj godini ili da bude po tri dana, ali samo dvaput godišnje. »Pravilnik je takav da se traži liječničko opravdanje, ali nisam siguran da ćemo postići pravi cilj ako se roditeljima ograniči mogućnost pravdanja izostanaka. Ako je roditelj u stanju lagati za svoje dijete, bojim se da će to nastaviti i dalje i preko liječnika jer će roditelj inzistirati kod liječnika kao što inzistira kod razrednika ili će mu slagati kao što laže razredniku. (…) U konačnici su roditelji najodgovorniji za odgoj svoje djece, a mi u školi smo tu samo suradnici«, rekao je Dinko Mandić, ravnatelj Obrtničko-tehničke škole u Dubrovnik. Upozorava da na taj način pokušava apelirati na njihovu svijest da to nije dobro, ne zbog administracije, nego čisto zbog toga što to u odgojnom smislu nije dobro za učenike. Moguće je da će, ako dođe do izmjena pravilnika, dio roditelja odustati od te prakse, ali ne misli da će zabranama i propisivanjima išta postići.
Najčešće djeca izostaju pred ispite, što bi moglo značiti i da su pod velikim pritiskom. Stoga ne čudi bujanje tržišta privatnih instrukcija i novca koji roditelji troše za to. Izvrstan je komentar na tu temu u Večernjem listu napisala Dijana Jurasić. Smatra da roditelji šutke plaćaju skupe instrukcije i (ili) pripreme za maturu. Ako svaki drugi gimnazijalac u završnom razredu ide na privatne instrukcije, ako više od polovice svih srednjoškolaca plaća pripreme za maturu, ako 40 posto osmaša ide na instrukcije, kako je prije dvije godine pokazalo istraživanje stručnjaka s instituta za društvena istraživanja, nešto nije u redu.
Ili svi kadrovi u njemu nisu ni približno jednako kvalitetni ili sustav forsira prekomjeran broj obveznih predmeta, za razliku od drugih država EU-a, pa djeca ne nauče više, nego manje, a i to manje na kraju plaćaju roditelji. Od javnoga je interesa da se točno zna koliko milijuna eura godišnje roditelji potroše na instrukcije, ali to istraživanje na reprezentativnom uzorku ne postoji. Što sustav čini za djecu slabije obrazovanih i onih koji nemaju novca za privatne instruktore? Kakve su njima šanse da ostvare svoj potencijal? Djeca u školi provode šest-sedam sati, a pokazuju ispodprosječne rezultate. Osmaši nisu riješili ni polovicu nacionalnoga ispita iz matematike. Također oko 60 posto maturanata bira B razinu iz matematike, a rezultat je dvojka, i to za četvrtinu riješenoga testa, a iz A razine prosječna je ocjena trojka. Osim engleskoga jezika te hrvatskoga za gimnazijalce, nije bolja situacija ni s drugim predmetima. Brine i to što podatci pokazuju da je prosječna ocjena na maturi upisanih budućih učitelja u Zagrebu 2,91. Hoće li jednako dobro djecu podučavati učitelji s vrlo dobrim ili odličnim znanjem (uključujući pedagoško), kao i oni s dvojkom ili trojkom? Kvalitetne učitelje treba bolje platiti, ali kako riješiti problem što je zbog sve manje učenika i lošija selekcija kadrova koji produciraju učenike s lošijim znanjem? Nije tajna da na nekim fakultetima profesori znaju ne samo iz kojih škola dolaze djeca na temelju njihova dobroga ili lošega znanja, nego i da postoje velike razlike u njihovu neznanju ovisno o tome koji im je nastavnik predavao. Zašto se analiza rezultata učitelja koje su postigli s djecom ne objavljuje anonimizirano kao i za učenike? Odgovornost postoji s obje strane. Također kako je moguće da neki nastavnik učeniku godinama zaključuje peticu, a on na maturi dobije dvojku ili obratno? Jedna ocjena niže ili više lako se da opravdati, ali ne i tako veliki raskoraci. Dignitet učiteljima ne daje se samo većom plaćom, nego i strožom selekcijom kadrova, po uzoru na Sloveniju i Finsku, smatra Jurasić.
