Dolaskom Isusa Krista Bog je iz svoje vječnosti ušao u naše vrijeme i zato vrijeme dobiva novu dimenziju, možemo kazati Božju vertikalu! Bog postaje našim suputnikom u vremenu i posvećuje ga. Isus Krist daje pravi smisao vremenu jer po Isusu Kristu čovjek u vremenu ostvaruje svoj konačni smisao postojanja, koji se u punini događa u vječnosti.
U vremenu je Bog izveo najveće djelo svoje ljubavi prema čovjeku da čovjek po Sinu u Duhu Svetom uđe u Očev zagrljaj. Samo je u vremenu moguće spasenje čovjekovo. To je tajna vremena.
Mi ljudi to vrijeme mjerimo kazaljkama svemirskog sata. Po tom svemirskom satu naša se Zemlja okrene jednom oko svoje osi i imamo noć i dan. To smo vrijeme opet razdijelili na sate, minute, sekunde.
Krug koji Zemlja učini oko Sunca uzeli smo kao mjeru sunčane godine. U kršćanskoj eri brojimo godine od najvećeg događaja, a to je rođenje Isusa Krista u Betlehemu.
U vremenu protječe naš život, kao drama ispunjena dobrom i zlom, radošću i trpljenjima, obasjana svjetlom dobrote, ali i zamračena grijehom.
Mnogi naši suvremenici dočekuju Novu godinu u bučnim zabavama u kojima se nerijetko događa pijančevanje i razvratnost. Nova se godina dočekuje u »ludoj noći« kao da će se svijet te noći promijeniti nabolje. Ali, baš se ništa ne mijenja. Stare brige, problemi, nevolje, trpljenja nastavljaju i u novoj godini tištiti ljude. Zlo se ne umanjuje.
Mi vjernici, koji se priznajemo učenicima Isusa Krista, znamo samo za jednu promjenu koja je nužna da bi svijet bio bolji, da bi i nova godina bila smirenija i pravednija. To je promjena ljudskih srdaca, to je obraćenje i povratak milosrdnom Ocu.
Na Novu godinu slavi se i Dan mira. Povjerimo se Srcem Bezgrešne Srcu Božjem da nas sve blagoslovi svojim mirom u novoj godini!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 130-133
