Hvaljen Isus u vijeke vijekova! Vegan sam. Naime, jedini je razlog zašto sam vegan jer mi se čini jasno kao bijeli dan da je Bog stvorio životinje ne sa svrhom da ih koljemo i jedemo i druge beskorisne i nelogične i bez srca stvari da radimo s njima, nego iz plemenitijega i ljepšega razloga. I smatram da životinje zaslužuju također normalan život. Možete li mi razjasniti koji je stav Katoličke Crkve u vezi s tim…
Čitatelj
Poštujemo Vašu odluku da budete vegan, ali nam se čini da ste u svojem razmišljanju kao vjernik i nehotice prihvatili holističku (biocentrističku) paradigmu – koja svoje podrijetlo vuče iz new agea – a prema kojoj se u pitanje dovodi jedincatost ljudske osobe u povijesti stvaranja te se na istu ravan stavljaju sva živa i neživa bića – čovjek, životnije i biljke. To bi konkretno značilo da čovjekov život ne vrijedi više od životinjskoga života, a u tom Vas kontekstu podsjećamo da vjernik čovjek vodi brigu o svim životinjama i o svojem okolišu, kao što ga na to potiču i biblijski tekstovi, pa i oni koje ste nam poslali i koji govore i o tome da je Bog dao bilje da čovjeku bude za hranu i da će »vuk živjet s janjetom«. U našem vjerskom nauku Bog je samo čovjeka stvorio na svoju »sliku i priliku« i samo je njemu inherentno to dostojanstvo, pa se čovjek »na ljestvici života« ne može izjednačavati sa životinjom, niti se treba prihvaćati pretjerivanje s biocentrizmom radikalne ekologije koja »niječe antropološku viziju Biblije prema kojoj su ljudska bića u središtu svijeta jer se smatraju kvalitativno višima od ostalih prirodnih oblika«, upozorava se u dokumentu »Isus Krist – donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o ‘New ageu’« Papinskoga vijeća za kulturu i Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog (br. 2.3.4.1.).
Konačno, kada Katekizam govori o poštovanju cjelovitosti stvorenja u brojevima od 2416 do 2418 uči: »Životinje su stvorovi Božji. Bog ih okružuje svojom providnosnom skrbi. Samim svojim postojanjem one ga blagoslivlju i slave. A ljudi su dužni prema njima biti dobrohotni. Sjetimo se s kojom su nježnošću sveci, kao sveti Franjo Asiški ili sveti Filip Neri, postupali prema životinjama. Bog je povjerio životinje upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku. Zakonito je dakle služiti se životinjama za hranu i za izradbu odjeće. Može ih se pripitomljivati da bi čovjeku pomagale u njegovu radu i dokolici. Medicinski i znanstveni pokusi na životinjama moralno su prihvatljivi, ako ostaju u razumnim granicama i pridonose njegovanju ili spašavanju ljudskih života. Protivno je ljudskom dostojanstvu zadavati životinjama uzaludne patnje i rasipati njihove živote. Nedostojno je također trošiti za njih svote koje bi ponajprije morale olakšavati ljudske nevolje. Može se voljeti životinje; ne mogu im se davati osjećaji koji se duguju samo osobama.«
