Pred mnoštvom onoga što dekoncentrira učenike i studente u usvajanju novih znanja i spoznaja sve se češće postavlja pitanje kako uopće učinkovito učiti. To je bila tema koju je u Večernjem listu obradila Gabrijela Krešić, i to uz pomoć primjera nobelovaca. Najvažnije je, piše, osigurati ugodan radni prostor i izbjegavati sve što smanjuje koncentraciju. Može se učiti u knjižnici, kafiću ili u sobi, pod uvjetom da uz osobu bude ono što zaista treba za učenje i ništa drugo; mobiteli, tableti, časopisi, beletristika – sve to odvlači pozornost i otežava rad. Evo još nekoliko savjeta: tijekom učenja ne sjediti okrenut prema prozoru jer će zbivanja na ulici stalno odvlačiti poglede od knjige ili skripte; umjesto kampanjskoga učenja učiti distribuirano, tijekom čitavoga semestra jer tako ne dolazi do pretjerane zamorenosti, nema »zasićenosti« materijalom koja otupljuje motivaciju, a trajnost pamćenja materijala mnogo je veća.
U tekstu je predstavila i novu tehniku učenja nazvanu »pomodoro« – učenje u intervalima od 25 minuta uz kratke pauze, čime se povećava koncentracija i produktivnost. Metodu je izmislio Francesco Cirillo 1990. još kao student, a nazvao ju je prema kuhinjskom satu u obliku rajčice kojim se koristio. Razlog odvajanja učenja pauzama jest u tome što mozak ima vremenski ograničeni fokus. Američki fizičar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Richard Feynman osmislio je pak metodu učenja koja znatno olakšava razumijevanje i pamćenje gradiva. Cilj je gradivo maksimalno pojednostavniti, kao da se prepričava djetetu. Sama metoda može se svesti na četiri koraka: prepoznati temu, objasniti ju kao djetetu, ustanoviti svoje nedostatke u znanju te naposljetku sva nova znanja ispričati kao priču.
Odgođena mladost
Zabrinjavajući su podatci da 60 posto Hrvata u tridesetima živi s roditeljima, svaki drugi nije u braku, svaki treći nema djecu, svaki četvrti ne planira imati djecu, a tek si svaki deseti može priuštiti vlastitu nekretninu. Stručnjaci to smatraju krizom odrastanja hrvatskih milenijalaca – naraštaj koji je zagazio u treće desetljeće ili ga je prešao – ne želi odrasti i produljuje svoju adolescenciju. Činjenica je da je pojam »odraslosti« danas jako zamućen, kaže Anja Gvozdanović, sociologinja s Instituta za društvena istraživanja. Prema njezinu mišljenju, tema odgođene mladosti nije nova i o tome se govori već desetljećima, ali određenje pojma odraslosti je promjenjivo. Iako u Hrvatskoj nije bilo nedavnih istraživanja odraslosti, dvije su ankete provedene u prošlosti, jedna 1986. godine, a druga i posljednja takva 1999. U prvoj mladi kažu da je odraslost »slobodno raspolaganje vremenom«. U drugoj mladi Hrvati, već debelo u tržišnoj ekonomiji, kažu »ekonomska neovisnost«. Na drugo mjesto stavljaju »stalan posao«, a tek na treće obitelj. Protumačila je da mladi više ne vide osnivanje obitelji kao glavni pokazatelj odraslosti, što se veže za pad tradicionalizma i porast individualizma, odnosno želje za samostalnošću. Međutim optužbe na račun mlade generacije, da su nezreli, djetinjasti i odbijaju odrasti, iste su već stoljećima. Još je Sokrat kukao da mladi »ne poštuju autoritete«, u srednjem vijeku plakali su da im fali »vjerske predanosti«, u 18. stoljeću kako su »skloni radikalnim idejama«, u 19. da »nemaju discipline«, čak je i generacija rođena 60-ih i 70-ih – koja sada polako izlazi s tržišta rada – prozvana »lijenčinama i zabušantima«.
A ta takozvana generacija X sada 30-godišnjacima lijepi etiketu »kidults«, što su osobe u zreloj dobi koje se ne žele rastati od svojih roditelja i ovisne su o masovnoj kulturi zabave, djetinjastim sadržajima, videoigrama, crtanim filmovima, serijama. Indikativno, lani su prvi put u povijesti odrasli kupili više igračaka za sebe nego za djecu, izračunao je CNN.
Dugotrajno studiranje
Najviše su kupovali igraće karte, lego-kockice i sportske autiće. Nezrelost 30-godišnjaka, dakle, vidi se u njihovim financijama, stvarima koje konzumiraju, kako provode vrijeme… Sve je više onih koji studiraju – unatrag trideset godina broj studenata se udvostručio. Istodobno, raste i broj godina studiranja, u prosjeku osam. Pa iako bi se to moglo tumačiti kao odgađanje odrastanja, činjenica je da mladi i nemaju drugi izbor. Studiranje je danas postalo bitan uvjet tržišta rada. Neka istraživanja kažu da će u idućih pet godina više od 60 poslova na tržištu rada tražiti fakultetsku diplomu. Pritom tržište rada, kao i radnici, promijenili su se unatrag pedeset godina. Dobro plaćeni poslovi u proizvodnji i tvornicama danas više ne postoje. Osigurati financijsku stabilnost i karijeru samo sa srednjom školom gotovo je nemoguće. Ekonomija temeljena na znanju mlade tjera na dugotrajno studiranje i ono što danas nazivaju cjeloživotnim obrazovanjem. Osim toga osjetno se promijenio koncept naslijeđen iz bivše Jugoslavije, onaj stabilnog zaposlenja i lojalnosti prema jednom poslodavcu, pa danas prosječni hrvatski milenijalac, kažu istraživanja, do kraja radnoga vijeka možda promijeni sedam poslova i više, pojašnjava Filip Pavić u Jutarnjem listu.
