U fokusu novoga broja Glasa Koncila je i slavlje svetkovine sv. Vlaha u Dubrovniku s kojega je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua istaknuo recept liječnika i mučenika sv. Vlaha: »Kada nešto napustimo radi Boga, Gospodin nam to vraća umnoženo«.
O potihom i višegodišnjem komunističkom trovanju zasužnjenoga zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, njegovim zdravstvenim teškoćama i o nasilju koje nije prestajalo ni nakon što je blaženik preminuo u središnjem intervjuu govori liječnica i profesorica prof. dr. Neda Aberle. »Zašto se uništilo mrtvo tijelo kardinala Stepinca? Jedan od odgovora jest da se prikrije trovanje koje ga je dovelo do prijevremene smrti. Postojao je veliki strah da se ne bi u tijelu kardinala Stepinca pronašli otrovni sastojci«, istaknula je sugovornica. Tragovi otrovnih elemenata – olova, kadmija, kroma, antimona i arsena – koji su i po dvadeset puta većim dozama od normalnih ostali prisutni u Stepinčevim kostima, do danas optužuju blaženikove progonitelje, smatra dr. Aberle.
Ni više od 60 godina nakon Stepinčeve smrti ne posustaju njegove pastoralne inicijative. Koliko god ta rečenica može neobično zazvučati, na neobičan je način potvrđuje župa sv. Marka u Vinici, u kojoj je sredinom prosinca varaždinski biskup Bože Radoš blagoslovio betlehemsku špilju, nedavno uređenu baš na Stepinčev poticaj. O kakvu je poticaju riječ Glasu Koncila je objasnio vinički župnik Valent Posavec.
Uz ovogodišnju proslavu Stepinčeva, uz novi broj Glasa Koncila dolazi poseban broj mjesečnoga magazina »Prilika«. Specijalno pripremljeni prilozi približavaju, ali i aktualiziraju lik blaženoga Alojzija Stepinca. Stepinčevo je mladenaštvo prikazano u svijetlu dvaju jubileja koje sveopća Crkva i Crkva u Hrvata ove godine slave, a otkriva se i kako je nekoliko godina nakon što je postao svećenik, Stepinac kao mladi nadbiskup postao blizak svima i osvajao srca svojih dijecezana. Jedna je od tema posebnoga izdanja »Prilike« i odgođena Stepinčeva kanonizacija koja poziva na strpljivost, ali neupitnom ostavlja Stepinčevu stvarnu svetost. Ususret blaženikovu blagdanu vjernici s nekoliko točaka stepinčevskoga zemljovida govore o pobožnosti koja se u njihovim župnim zajednicama posvećenima Stepincu gaji prema kardinalu.
Stranice »Prilike« uz Stepinčevo podsjećaju i na litanijske zazive samomu blaženiku, osvjedočene fotografski očuvanim prizorima njegova života. O nepoznatim pismima bl. Alojzija Stepinca Vinku Komeričkomu govori Vladimir Trkmić, a dramu Stepinčeva života i burna vremena u kojima je živio i koja su se nastavila nakon njegove smrti otkrivaju njegova imena i nadimci. Pitanja o stepinčevskoj evangelizaciji, ali i o nadahnućima za budućnost koja crpe iz njegove svetosti, postavila su se sugovornicima koji su i sami poznati po javnom svjedočenju riječju i djelom.
