O ukorijenjenosti blaženoga Alojzija u vjerni hrvatski puk najbolje govori činjenica da bi – za razliku od ostalih hrvatskih pripadnika općinstva svetih – teško bilo navesti makar i jednu hrvatsku župu ili misiju koja svečano ne slavi njegov blagdan. A o šezdeset i petoj godišnjici kardinalove mučeničke smrti te su proslave osim redovitih molitvenih priprava i euharistijskih slavlja obuhvatile i raznovrsno mnoštvo duhovnih i kulturnih zbivanja u domovini i inozemstvu.
Na misnom slavlju u nedjelju 9. veljače umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u svetištu je Gospe Sinjske blagoslovio oltar blaženoga Alojzija, koji uz Stepinčevu sliku resi i relikvijar s njegovim moćima. »Stepinac je opet kod Čudotvorne Gospe Sinjske, treći put, i ostaje u Sinju«, rekao je mons. Ivas podsjećajući na Stepinčeva hodočašća u Sinj u ožujku 1934. i siječnju 1938. Stepinčevu sliku kojom je zamijenjen prikaz dosadašnjega titulara, sv. Paulina, naslikala je akademska slikarica Iris Mihatov Miočić, a u relikvijaru koji je izradio akademski kipar Hrvoje Ljubić nalaze se moći koje je sinjskoj bazilici darovao zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Omiljenost svetca među pukom odražava i pojava da ga vjernici ne časte tek pohodom u mjesto njegova rođenja ili smrti, nego i hodočašćem na mjesta kojima je zaštitnikom. O tome govori i tradicija Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu, čija zajednica o Stepinčevu hodočasti u kardinalovu župu u Mirkovcima pokraj Vinkovaca. Misu koju je u župnoj crkvi u nedjelju 9. veljače predslavio sjemenišni rektor dr. Stjepan Radić u suslavlju s više svećenika liturgijskim su pjevanjem i asistencijom, ali i osobnim svjedočanstvom mirkovačkim župljanima, obogatili đakovački bogoslovi.
Uz blagdan »vjernoga nositelja Kristova križa« u župi koja mu je posvećena u Novskoj požeški je biskup Ivo Martinović nakon euharistijskoga slavlja u župnoj crkvi u nedjelju 9. veljače blagoslovio i novi križni put. »Svaki nam križni put govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Blaženi Alojzije Stepinac kao pastir Crkve do mučeništva je posvjedočio svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i narodu«, rekao je mons. Martinović. Postaje križnoga puta djelo su akademskoga kipara Ilije Skočibušića, a novljanskoj su ih župi uz grad Novsku darovali i gradovi prijatelji Tomislavgrad, Imotski, Dugo Selo, Biograd na Moru, Križevci, Samobor, Ivanić-Grad, Vrbovec, Pleternica, Varaždin, Livno te njemački Menge.
Nije tajna da je nadbiskup Stepinac uporište za duhovnu obnovu svoje nadbiskupije prepoznao upravo u kontemplativnoj duhovnosti, zbog čega je 1939. u Hrvatsku doveo bosonoge karmelićanke. U posebnom su se svjetlu stoga utemeljitelja odnosno zaštitnika svojega samostana prisjetile redovnice u brezovičkom i bistričkom karmelu. Slavlju Stepinčeva u karmelu u Brezovici koje je u ponedjeljak 10. veljače predvodio o. Zdravko Barić pridružili su se i hodočasnici iz Splita, a nakon misnoga slavlja koje je u bistričkom karmelu istoga dana predslavio tajnik HBK-a Krunoslav Novak uz čašćenje relikvija tradicionalno su blagoslovljeni i »Stepinčevi bomboni«.
Studenti i djelatnici Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, na kojem od 2024. pod Stepinčevim imenom djeluje i karijerni centar, svojega su se patrona prisjetili misnim slavljem koje je u sveučilišnoj kapeli u ponedjeljak 10. veljače predvodio sveučilišni kapelan Branimir Jagodić u suslavlju s prof. dr. Jerkom Valkovićem i doc. dr. Odilonom Singboom, a nakon mise održana je projekcija dokumentarnoga filma Višnje Starešine »Stepinac: kardinal i njegova savjest«. Sveučilišna se zajednica za Stepinčevo pripremala čitav tjedan: na tjednim su se misama čitale propovijedi blaženika i molile njegove litanije, a u zgradi sveučilišta postavljena je i izložba sa Stepinčevim citatima.
Stepinčeva »moćna« prisutnost jedinstvena je pojava u povijesti Crkve u Hrvata: ne samo da su njegove relikvije rasprostranjene na četirima kontinentima, nego i među našim svetcima i blaženicima nema ni jednoga čije bi se moći častile na toliko mjesta u domovini. Ipak, malo je gdje osim u Stepinčevu Zagrebu ta prisutnost četverostruka. Već sedmu godinu zaredom mučenikov je relikvijar iz zagrebačke prvostolnice uoči Stepinčeva doputovao u franjevačku crkvu sv. Frane na Obali u Splitu, gdje je i ostao do blaženikova blagdana 10. veljače, a istoga su dana »domaće« Stepinčeve relikvije častili vjernici u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije te u župi svetoga Križa u Velom varošu. Posebno su svojega suzaštitnika župe častili vjernici Sv. Ivana Krstitelja na Trsteniku, gdje su Stepinčeve relikvije bile izložene nakon misnih slavlja svakoga dana trodnevnice od petka 7. do nedjelje 9. veljače.
Proslave Stepinčeva osobito su u hrvatskim katoličkim misijama u inozemstvu prigoda u kojoj zablista ljepota kako narodne baštine tako i povijesne istine. Na misnom slavlju koje je u nedjelju 9. veljače u župi Hrvatskih mučenika u Mississaugi predslavio Borna Puškarić u neizostavnim su narodnim nošnjama kanadski zavjet Stepincu pjesmom obnovili članovi župnoga zbora u pratnji tamburaškoga orkestra, a u sklopu Stepinčeve trodnevnice u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Kölnu u subotu 8. veljače profesor crkvene povijesti i arhivistike dr. fra Tomislav Mrkonjić izlagao je o temi »Vatikanski arhivi i njihova važnost za povijest hrvatske nacije i državnosti«.
Ususret blagdanu svojega župnoga zaštitnika vjernici su koprivničke župe bl. Alojzija Stepinca razmatrali značenje jubileja, oprosta i deset Božjih zapovijedi, moleći pritom svaki dan za drugi živi krug vjernika u župi. No posebnost koprivničke devetnice bila je i u subotu 1. veljače otvorena izložba sličica uspomena s mladih misa i jubileja svećenika iz Podravine i okolice, koju je priredila Marijana Kranjec. U nedjelju 2. veljače usto je izveden glazbeno-poetski recital o blaženiku »Svjetlo na putu života«, a u srijedu 5. veljače orguljski je koncert održao prof. Marko Đukarić.
Zaprešićka je Molitvena zajednica bl. Alojzija Stepinca nakon euharistije koju je u ponedjeljak 10. veljače u crkvi sv. Ivana Krstitelja predslavio trešnjevački župnik Damir Ocvirk svoj srebrni jubilej proslavila svečanom akademijom u dvorani bl. Alojzija Stepinca. Uz dodjelu zahvalnica zaslužnim svećenicima, župljanima i podupirateljima zajednice na akademiji je premijerno prikazan film autora i scenarista trajnoga đakona Ilije Nikolića »Svjedočanstvo ljubavi bl. Alojziju Stepincu«, koji govori o duhovnim plodovima koje zaprešićka župa sv. Petra ubire po molitvenom i volonterskom apostolatu zajednice i građanske udruge »Stepinčeva oaza mira«.
»Napokon kao u domovini!« Tako su članovi Hrvatske katoličke misije u Essenu opisali trenutak kada je voditelj misije Ivan Cestar na kraju euharistijskoga slavlja u crkvi sv. Hedvige u nedjelju 9. veljače blagoslovio vitraj bl. Alojzija Stepinca. Riječ je, naime, o umjetničkom djelu koje je Ivo Dulčić izradio 1966. za kapelu sv. Marije u kojoj se hrvatska zajednica okupljala sve do nedavnoga pridruživanja essenskoj župi sv. Kuzme i Damjana. Prijenosom Stepinčeva vitraja nije samo ispunjena želja hrvatske misije, nego je i od neodržavanja spašen dio Dulčićeve umjetničke ostavštine, koje se matična essenska župa sv. Dionizija odrekla.
Dalmacija je od Stepinčeva bogatija za dva umjetnička prikaza hrvatskoga blaženika. Prije misnoga slavlja koje je u ponedjeljak 10. veljače u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Potravlju kraj Hrvaca predslavio fra Ivan Sesar u zajedništvu sa župnikom fra Antom Čovom blagoslovljen je i u procesiji pronesen blaženikov kip umjetnika Anđelka Titlića, a istoga je dana u crkvi Gospe od Ružarija u župi sv. Martina u Pridrazi nedaleko od Novigrada tijekom misnoga slavlja Stepinčevu sliku umjetnika Mate Ljubičića blagoslovio župnik Tomislav Baričević.
Po završetku euharistijskoga slavlja koje je u ponedjeljak 10. veljače u crkvi sv. Vida župe bl. Alojzija Stepinca u Ivanovcu u koncelebraciji s domaćim župnikom Alojzijem Pakracom i drugim svećenicima predslavio Antun Štefan dodijeljene su nagrade i priznanja djeci vrtićke i osnovnoškolske dobi koji su likovnim i literarnim ostvarenjima sudjelovali na drugom natječaju duhovnoga dječjega stvaralaštva »Stepinčeve latice«. Na natječaj s temom »Molitva za mir« pristiglo je 56 radova, a najuspješniji su radovi pročitani i izloženi u župnoj crkvi.
