Gdje pronaći pravu ljubav? I više od sentimentalne sintagme o pravoj ljubavi u doba umjetne inteligencije, virtualnih odnosa i fiktivnih identiteta uši para to pitanje: Gdje? Vrijedi li još uvijek to sudbonosno pitanje postavljati na isti način u vrijeme kada sve više sretnih katoličkih bračnih parova prvi put »klikne« na Tinderu, dok sve više katoličkih samaca osjeća da je sudbonosnih »gdje« u društvu sve manje? Bilo bi jednostavno, možda i razborito reći da drukčija vremena ištu drukčija pitanja.
A ipak je prvo što Crkva pred oltarom pita zaručnike: »Jeste li ovamo došli bez prisile?« Jer tu im bez prisile valja i ostati: živjeti bračno zajedništvo u vjerničkoj zajednici koja se okuplja na istom mjestu, na jednom »gdje«. U tom duhu treba protumačiti i napore hrvatskih vjerskih »okupljališta« mladih – zajednica, inicijativa i susreta – koji baš ususret Valentinovu i povodom njega otvaraju svoja vrata i šire nego inače. S njihovim predstavnicima iz triju hrvatskih sveučilišnih gradova provjerili smo kako sve na sudbonosnim »gdje« mladi vjernici pronalaze – ljubav.
Antonija Jurčić iz osječkoga SKAC-a: »Mladi čeznu znati koji je Božji naum za njih i za njihove odnose. Nerijetko je upravo ta čežnja način na koji ih Bog približava sebi«Gdje je dva jednako jedan
Put nas je prvo doveo u Osijek, gdje se isusovačka rezidencija u snježnu valentinovsku večer mogla razaznati upravo po broju mladih koji su se oko nje okupljali. Naime, u isusovačkom svetištu Presvetoga Srca Isusova te se večeri nije održavala tek redovita misa mladih petkom koju animiraju članovi osječkoga Studentskoga katoličkoga centra (SKAC), nego i kateheza u sklopu formativnoga programa »Dvoje su jedno«, koji od 2023. jednom mjesečno od prosinca do svibnja mladima govori o teologiji tijela i spolnosti, zaljubljenosti i zaručništvu, komunikaciji i samaštvu. Među dvjestotinjak mladih koje smo ondje zatekli bila je i pokretačica programa Antonija Jurčić, mlada Hercegovka s osječkom adresom.
»Osjetila sam da među mladima postoji potreba za dubljim razumijevanjem odnosa između muškaraca i žena iz kršćanske perspektive i nisam to mogla ignorirati. Devet mjeseci kasnije nastao je program, a već sada osim brojnih mladih pristižu nam i svjedočanstva onih koji su napustili iskrivljene slike ljubavi, braka i zajedništva, ali i iz korijena promijenili svoj odnos prema suprotnomu spolu«, sažima sugovornica, diplomirana matematičarka, koja se iz »stručne« perspektive osvrnula i na ime programa. »Naziv ‘Dvoje su jedno’ nije matematički korektan, no on zapravo pokazuje da je u bračno zajedništvo uključeno nešto nadnaravno – Božja riječ.«
Od emocionalnoga turizma do duhovnoga produbljivanja
Zajedništvom oko Božje riječi započinje i sam program: misa s molitvom vjernika koju pišu sami mladi, a glazbeno je animira SKAC-ov bend, ujedno je prigoda kada svećenici lome riječ na mladima blizak način, nerijetko se osvrćući baš na ljubav. Tako je bilo i na Valentinovo, kada je u homiliji i na katehezi osječki franjevac fra Mario Berišić uz pomoć valentinovskih čitanja i hvalospjeva ljubavi mladima govorio o »treniranju« ljubavi i Božjoj nenametljivosti, o opasnosti »emocionalnoga turizma« i zahtjevnosti intimnosti…
No osim kateheza mlade privlače i svjedočanstva bračnih parova i predavanja stručnjaka, kao i društvene aktivnosti u isusovačkom »podrumu«, poput valentinovske »spajalice« za mladiće i djevojke. »Svatko na ulazu dobije čašu s porukom i brojem. Dečko traži curu s čašom istoga broja te razmijene svoje poruke. Ostalo je na njima. Naglasak nije na zaljubljivanju, nego na povezivanju«, objašnjava Samuel Adžić iz SKAC-a. Pozadinska je logika jednostavna: u svijetu se odvija svojevrstan rat površnosti na područjima spolnosti i odnosa te su mnogi mladi na njima ranjeni. Stoga se ni lijek ne nalazi u površnosti, nego – isusovački rečeno – u produbljivanju.
Splitska logika darivanja
Voditelj »Hrvatskoga nadzemlja« Mladen Škare, čiji je brak također stasao u splitskoj zajednici, velik broj »nadzemaljskih« bračnih parova objašnjava logikom darivanja. »Gdje se mladi daju otvorena srca, tu i primaju od srca. Gdje dolaze dati svoje najveće, tu najveće i primaju. A ne može se primiti veće od osobe koja jedino Boga voli više od vas.«Skacovski »recept« za brak
Da je osječki SKAC mjesto takvoga produbljivanja u zajedništvu, potvrđuje nam bračni par Šimičić, koji se upoznao 2018. dok je supruga Kristina vodila, a suprug Hrvoje pohađao SKAC-ov program 3D formacije. »Tijekom 3D-a smo i prohodali, a oboje smo radili i na podizanju SKAC-ova kampa na Pašmanu. Nakon devet mjeseci veze u čistoći i devet mjeseci zaruka vjenčali smo se, a ja sam još u visokoj trudnoći uz suprugovu pomoć vodila kampove. Različiti smo i po naravi i po interesu, ali SKAC je osim odnosa s Gospodinom bio točka našega susreta, točka koja nam je dala cjelovitost«, opisuje sugovornica.
Upoznavanje različitih životnih priča, zajednički rad na duhovnim projektima, velika prijateljska baza – sve je to prisutno i u većini drugih zajednica, primjećuje Hrvoje. »Ipak, naša je formacija prodrla i dublje, usmjeravajući nas i na teme koje je važno promisliti prije ulaska u brak i učeći nas kako o njima razlučivati«, dodaje. Roditelje dviju kćeri, Meri i Gite, vrijedilo je pitati i postoji li »skacovski« recept za brak – jer oni su tek jedan od bračnih parova proizišlih iz osječkoga SKAC-a. »Krenuti cijelim srcem, bez kalkuliranja, razlučiti i ustrajati«, složni su Šimičići.
Valentinovski brend »Hrvatskoga nadzemlja«
Savjet osječkih supružnika čini se gotovo kao geslo »specijala« koji u Splitu za Valentinovo već desetak godina priređuje »Hrvatsko nadzemlje«. Riječ je, naime, o »Srcolo(v)mci« – formatu poznatu iz TV emisije, opisuje nam voditelj »Nadzemlja« Mladen Škare. »S jedne je strane paravana ‘srcolovac’ – mladić odnosno djevojka koja postavlja pitanja trima natjecateljima suprotnoga spola s druge strane paravana i na temelju njihovih odgovora naslijepo odabire s kime će otići na večeru o trošku ‘Nadzemlja’.« Splitska »Srcolo(v)mka« do danas se proširila i u Dubrovnik i u Mostar, no najopušteniji susret koji »Hrvatsko nadzemlje« u jeku ispitnih rokova obogaćuje i nagradnim igrama za parove ne rezultira samo i najvećim brojem mladih sudionika – više od 500 – nego i obraćenjima i brakovima, primjećuje Škare.
Ne zaboraviti tko je ljubav
Već sedmu godinu zaredom i na zagrebačkom se Svetom Duhu ususret Valentinovu snažnije govori o ljubavi. Toliko se, naime, u bazilici sv. Antuna Padovanskoga u sklopu »Duhovno duhovitih večeri« održava ciklus predavanja o ljubavi, navodi voditelj fra Stjepan Brčina.Mjesto vrijedno pravoga pitanja
Posljednje koji su među »srcolovcima« postali supružnici, Petra i Ivu Ključarić, »Srcolo(v)mka« je spojila slučajno: Ivu je za sudjelovanje prijavila cimerica, a Petar je »upao« kao zamjena za jednoga natjecatelja. Iako usto ni jednomu ni drugomu nije prirođen nastup pred velikim brojem ljudi, ipak su se prepoznali onkraj paravana. »Slušali smo istu glazbu, dijelili smo ista uvjerenja, vidjeli smo se na sličnim mjestima za 10 godina… Nisam mogla ni dočekati večeru, nego sam ga odmah pitala da odemo u menzu. Ta naša prva šetnja trajala je pet sati, i sve nakon toga bilo je prirodno kao šetnja«, prisjeća se Iva.
I Petar je zahvalan na ulozi koju je u njihovu zajedničkom životu odigralo »Hrvatsko nadzemlje«. »Od trenutka kada sam zakoračio u vjeru, želio sam pronaći ženu, s njom osnovati obitelj i odgajati djecu. ‘Nadzemlje’ je jedno od rijetkih mjesta gdje se okupljaju mladi ljudi usmjereni na vjeru, no meni je to bio i prvi susret ‘Nadzemlja’ na kojem sam sudjelovao, i tim mi je draže što se Bog poslužio tako neobičnim načinom da nas upozna.« Moglo bi se dodati – i tako neobičnim mjestom za ljubav; jednim od onih zbog kojih još vrijedi pitati: Gdje?
