U ožujku 2024. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) odbacila je zloslutnu rezoluciju koja bi preporučila legalizaciju prostitucije diljem Europe. Pritom je bila na tragu izvješća Reem Alsalem iz lipnja 2024. u kojem je uz 170 bibliografskih jedinica dokumentirano da je nasilje nad ženama i djevojčicama uzrok i posljedica prostitucije. Nakon objave izvješća Reem Alsalem je doživjela napade, kako sama kaže u prvom broju časopisa »Dignity« u 2025., »jer je razlog uspjeha izvješća u slamanju dominacije jednostranoga narativa koji su nametnuli većinom moćni lobiji i interesne skupine koje profitiraju od iskorištavanja i zlostavljanja ženskih tijela te pokušavaju opravdati takve prakse«. Pritom je jasno imenovala tko su financijski podupiratelji normalizacije prostitucije: Fordova fondacija te fondacija Billa Gatesa i Georgea Sorosa.
Što je zlo u prostituciji
Prostitucija je društveni i bioetički problem jer, budući da je teški oblik nepoštovanja dostojanstva osobe, utječe na psihosocijalnu dobrobit i zdravlje, ali i društvenu klimu te poimanje dobroga i prihvatljivoga. »Prostitucija je sustav nasilja koji se sastoji od pojedinaca koji kupuju spolne čine, obično muškaraca i mladića, i pojedinaca koji su kupljeni za spolnu uporabu, obično žena i djevojaka, te pojedinaca koji to organiziraju i na tome zarađuju ili profitiraju. Profiteri se služe kontrolom prisile nad prostituiranim osobama. Kupci spolnih čina, korisnici pornografije, kriminalne mreže i pojedinci s političkom moću koji ignoriraju prostituciju nanose tešku tjelesnu, psihološku i ekonomsku štetu prostituiranim ženama i njihovoj djeci«, napisala je Reem Alsalem u članku objavljenu u časopisu »Dignity« početkom ove godine. Upozorila je na opasnost »svodničke države« – »države koja predvodi pokušaje da se prostitucija ‘dezinficira’ i opravda te na taj način promiče prostituciju i čini nevidljivim njoj svojstveno iskorištavanje i štetu svim ženama«.
Modeli odgovora na problem prostitucije
Premda je prostitucija napad na dostojanstvo osobe i kanal iskorištavanja žena i djece te trgovine ljudima, posljednjih se godina ulažu napori nevladinih organizacija da se u ime spolne slobode, privatnosti, zdravlja, sigurnosti i čega sve ne prostitucija proglasi »seksualnim radom«, redovitim zaposlenjem, što bi onemogućilo kazneni progon svih osoba uključenih u tu industriju. Europski sud za ljudska prava (ECHR) 25. srpnja 2024. presudio je u korist Francuske u slučaju u kojem su nevladine organizacije tužbom iz 2018. pokušale ishoditi legalizaciju prostitucije u Francuskoj te na taj način pospješili isti put u cijeloj Europi.
Naime, u slučaju »M. A. i drugi protiv Francuske« tužitelji su tražili od Suda osudu Francuske prema čijem se zakonu iz 2016. kažnjavaju mušterije spolnih »usluga«. Cilj francuskoga zakona bio je, kako stoji u presudi ECHR-a, »ojačati borbu protiv sustava prostitucije i pružiti potporu prostituiranim osobama«. Presuda također navodi da se o pitanju kako pristupiti problemu prostitucije u Europi vodi rasprava. Francuska je primijenila abolicionistički pristup – koji drži da je prostitucija nespojiva s dostojanstvom osobe, ali nije zabranjena ni regulirana, te se osobe koje se prostituiraju ne kažnjavaju, nego njihovi klijenti i svodnici. Većina drugih zemalja članica EU-a njeguje prohibistički (svi se sudionici kažnjavaju) ili regulacionistički pristup (prostitucija je tolerirana i regulirana). Kritiku potonjega pristupa u rujnu 2024. izrazilo je 14 organizacija žena u otvorenom pismu: »Zahvaljujući liberalnim politikama koje idu u prilog trgovcima ljudima, crvene četvrti u Njemačkoj već godinama kontroliraju kriminalne mreže.«
ECHR je presudio da francuski zakon nije protuustavan i da su legitimni njegovi ciljevi: »lišiti zarade one koji zarađuju na prostituciji, boriti se protiv trgovanja ljudima i spolnoga iskorištavanja« te »osigurati javni red i spriječiti zločine protiv zdravlja, prava i slobode drugih«. Ipak, iako još od 1949. vrijedi službeno stajalište Ujedinjenih naroda da je »prostitucija nespojiva s dostojanstvom i vrijednošću ljudske osobe«, ECHR se ograničio na to da je smatra nespojivom s dostojanstvom »ako je prisilna«. Reem Alsalem je, međutim, istaknula u članku obrane od napada da je u međunarodnoj logici ljudskih prava pristanak osobe na prostituciju irelevantan budući da je u golemoj većini slučajeva riječ o manipulaciji i uvjetovanju. Ona se zauzima za abolicionistički model, prema kojem se ne kažnjavaju prostituirane osobe koje su žrtve, nego njihovi izrabljivači – klijenti i svodnici.
Tlaleng Mofokeng i Reem Alsalem
Dok je ECHR razmatrao slučaj »M. A. i drugi protiv Francuske«, intervenirala je Tlaleng Mofokeng, južnoafrička liječnica i posebna UN-ova izvjestiteljica o pravu na zdravlje. Ona je kriminalizaciju prostitucije nazvala »strukturnim nasiljem«, zauzimajući se za punu legalizaciju. Prema njezinu stajalištu prostitucija je »seksualni rad«, stvar osobne slobode, stoga ga treba pravno izjednačiti s bilo kojim drugim zaposlenjem. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) nije prihvatila njezinu argumentaciju, nego argumente Reem Alsalem, koja je u svojem izvješću naglasila da su »žene i djevojke koje se suočavaju s različitim oblicima diskriminacije najprijemljivije za ulazak u prostituciju ili ostanak u njoj, dakle u nasilju«. »Mnoge su od njih beskućnice, nemaju sigurno stanovanje, mnoge su prognane. Mnoge pate od siromaštva, imale su teško iskustvo djetinjstva, (…) ograničeno ili nikakvo obrazovanje te obvezu uzdržavati članove obitelji. Mnoge su obmanute obećanjem unosna posla… golema većina ima povijest spolnoga ili fizičkoga zlostavaljanja«, izvijestila je Reem Alsalem. Njezino se izvješće slaže s izjavama svećenika Zagrebačke nadiskupije Dragutina Goričanca koji je godinama razgovarao s prostitutkama ne osuđujući ih, i nastojao im pomoći: velika većina žena nije izabrala baviti se prostitucijom iz vlastite želje, nego zbog pritisaka od kojih su načešći siromaštvo, ucjena, prijetnje i ovisnost o alkoholu ili drogi.
Prostitucija, pornografija i ljudska prava
»Prostitucija rezultira nečuvenim kršenjem ljudskih prava i višestrukim oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama, koje su često dehumanizirane i percipirane kao osobe bez ljudskih prava. Prostitucija krši pravo žena i djevojaka na dostojanstvo, i to često uključuje mučenje, nečovječno i ponižavajuće postupanje. Fizički oblici nasilja – uglavnom kupaca spolnih čina – uključuju seksualno zlostavljanje, silovanje i grupno silovanje, teška premlaćivanja, uključujući i odmazdu za žrtvino odbijanje, nedostatak entuzijazma ili otuđenost«, napisala je Reem Alsalem u svojem izvješću. U kontekstu pornografske industrije kao jedne od vodećih industrija suvremenoga svijeta posebno je snažno odjeknula njezina izjava o pornografiji. »Pornografija je snimana prostitucija. (…) Pornografija koju stvara umjetna inteligencija dodatno iskrivljuje ono što čini normalne seksualne interakcije, potičući gledatelje na usvajanje štetnijih seksualnih stajališta«, napisala je Reem Alsalem, ističući kako je abolicionistički model nordijskih zemalja postigao najbolje rezultate.
Apsurdna antropologija na djelu
Iako je prema konvenciji UN-a prostitucija »kršenje dostojanstva ljudske osobe«, zabrinjavajuće je stajalište Europskoga suda za ljudska prava koji se, zapravo, vodi konsenzusom. Razlog odbacivanja tužbe protiv Francuske bila je činjenica da o pristupu pornografiji trenutačno nema konsenzusa zemalja članica. Moral, etika i ljudska prava ne ovise i ne mogu ovisiti o (promjenjivom) konsenzusu, nego se temelje na objektivnom, neotuđivom dostojanstvu osobe. Izvor pokušaja da se prostitucija prikaže kao nešto dobro izvrnuta je, apsurdna antropologija koja tijelo ne vidi kao nešto što čovjek jest, nego kao nešto što čovjek ima, čime može raspolagati kao materijom i što nema veze s njegovim duhom i identitetom. Osim što je sklona opisanomu dualizmu, neoliberalna antropologija vidi čovjeka kao atomiziranoga pojedinca, »kontejner interesa« (T. Reagan) koji je potpuno neovisan o svojoj okolini. Čovjek je, naprotiv, jedinstvo duha i tijela, utjelovljena osoba, on jest tijelo pa je spolnost neodvojiva od osobnosti i morala; spolno tijelo koje jest osoba ne može biti predmet kupnje i prodaje. Čovjek je, također, biće odnosa koje sebe ostvaruje u ljubavi, a ne kupoprodajnim transakcijama.
