Pepelnicom ili Čistom srijedom počinje sveto korizmeno vrijeme. Crkva se kroz to vrijeme molitvom, pokorom, djelotvornom ljubavlju i razmišljanjem priprema za proslavu Vazmenog otajstva – muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, Spasitelja svijeta. To je najveći događaj spasenja. To je najveći događaj Božje ljubavi prema čovjeku. Isus Krist – pravi Bog i pravi čovjek – prinio je sebe kao žrtvu pomirenja i milosrđa na križu, da po toj žrtvi ljubavi grešnik može dobiti oproštenje grijeha, da može zaživjeti Božjim životom i biti novi čovjek. Iz toga događaja nastaje i raste Crkva Božja!
Na Pepelnicu svećenik posebnim obredom posiplje čelo vjernika blagoslovljenim pepelom uz riječi: »Obratite se i vjerujte Evanđelju!«
Korizma je, dakle, poziv na pokoru, odricanje i obraćenje. Post, pokora, odricanje neprihvatljive su riječi i pojmovi hedonističkom mentalitetu koji smatra da čovjek ima pravo, bez ikakva odricanja, zadovoljiti sve svoje prohtjeve i sve svoje porive.
Obraćenje je povratak Bogu svim srcem, svom voljom, svom mišlju. To je djelo Duha Svetoga u čovjekovoj duši i toj milosti čovjek može ostati vjeran stalnom budnošću i upornim opiranjem svakoj napasti, bila ona u njemu, bila u okolini koja ga okružuje, bila ona nadahnuće samog zloduha. Za tu se borbu treba pripraviti odricanjem, postom, pokorom. To je svjesno uključenje u Isusovu žrtvu na križu, stoga to možemo zvati pedagogijom križa.
Odricanje i pokora znače kazati Božjoj volji: DA! To znači svim napastima govoriti: NE!
Da bismo stekli moć i mudrost kazati NE svakom zlu, odričemo se i u onome što nije zlo pa kažemo da prihvaćamo odricanje u hrani, u piću, u nekoj čestitoj zabavi… Tom vježbom stječemo vlast nad samim sobom, nad svojim negativnim sklonostima, požudama.
Odricanje, post, žrtva – nisu nipošto bezvrijedne riječi. Tom metodom čovjek ostvaruje u sebi sklad, smirenost, nesebičnost i vjernost Božjoj viziji čovjeka i života, kao i svih ljudskih odnosa.
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 138-141.
