BILJKA TRADICIONALNE MEDICINE RAZLIČITIH KULTURA Paprac – ljekovita biljka oštra okusa

Biljka paprac
Foto: Shutterstock | Paprac

Paprac (Polygonum hydropiper, lat.), vodeni papar, ljutičevina, rabi se u tradicionalnoj medicini različitih kultura. Njegovi ekstrakti pokazuju širok spektar farmakoloških učinaka, uključujući protuupalna, analgetska, protubakterijska i antioksidativna svojstva. U tradicionalnoj medicini rabi se za liječenje gastrointestinalnih tegoba, reumatskih bolova i krvarenja. U službenoj medicini ta biljka nije u upotrebi, no suvremena istraživanja otkrila su brojne bioaktivne komponente koje pridonose njezinim ljekovitim svojstvima. Među ostalim paprac sadrži različite fenolne spojeve, flavonoide, tanine i esencijalna ulja.

Među ključnim bioaktivnim tvarima ističu se kvercetin i kemferol koji su snažni antioksidansi s protuupalnim svojstvima te K vitamin koji je važan kao pomoć u zgrušavanju krvi. Paprac sadrži seksviterpenski ketoaldihid (tadeonal), spoj zaslužan za karakterističan ljuti okus. Iz toga se razloga listovi i sjeme rabe u nekim kulturama kao začin jelima. Nadalje, tanini i esencijalna ulja zaslužni su za antimikrobno djelovanje te biljke. Dostupni izvori ne pružaju detaljne informacije o specifičnim nuspojavama ili interakcijama papraca s drugim biljkama ili lijekovima. Ipak, kao i kod upotrebe bilo kojega biljnoga pripravka, preporučljivo je biti oprezan.

Dobro je znati…

Do danas su iz papraca izolirana i identificirana 324 spoja uključujući 40 flavonoida, devet fenilpropanoida, 169 hlapljivih ulja, 75 terpenoida, 19 organskih kiselina, sedam steroida i drugih različitih spojeva.
Prijavljeno je da ekstrakti i eterična ulja papraca imaju antikolinesterazno djelovanje, što je ključno za prijenos signala u živčanom sustavu. Iz toga razloga provode se in vitro i in vivo istraživanja kako bi se potvrdila njegova mogućnost kao potencijalnoga sredstva u liječenju Alzheimerove bolesti.
Biljka može djelovati i otrovno ako se upotrebljava u velikoj količini.
Paprac sadrži hlapljive terpenoide koji imaju insekticidno djelovanje, što može pružiti neke reference za razvoj novih lijekova i novih pesticida na biljnoj bazi. No zbog nedostatka znanstvenih dokaza, posebno o hlapljivu ulju i terpenoidnim komponentama kada se rabe kao pesticidi, potreban je oprez.