»ZADATAK IZVRŠEN« 16. ožujka 1945. rođen ratni ministar obrane Gojko Šušak

Foto: viktimologija.com.hr | Gojko Šušak

Prije osamdeset godina, 16. ožujka 1945., rođen je na Širokom Brijegu hrvatski ratni ministar obrane Gojko Šušak, poslije predsjednika Tuđmana među zaslužnijima za pobjedu u Domovinskom ratu. Iz obitelji koju, poput mnogih, nisu mimoišla ratna i poratna stradanja – otac i brat nestali su na kraju Drugoga svjetskoga rata – završivši gimnaziju na Širokom Brijegu, 1963. upisao je Pedagošku akademiju u Rijeci, matematiku i fiziku. Na Veliku Gospu 1968. napustio je Jugoslaviju, prije služenja vojnoga roka. Preselio se u Frohnleiten u Austriji, a zatim ga je put odveo u Kanadu. Radio je u lancu restorana »Scotts Chicken Villa«, osnovavši zatim vlastite tvrtke »Susak Enterprises« i »GG Decor and Interior Design«. U braku sa suprugom Đurđom imao je troje djece. U krugu okupljenu oko franjevačke misije u Norvalu bio je jedan od najaktivnijih iseljenika. Uz ostalo, bio je suosnivač hrvatske katedre na Sveučilištu Waterloo te predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Potkraj osamdesetih bio je domaćin prvoj kanadskoj turneji dr. Franje Tuđmana. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990. kao sudionik 1. općega sabora HDZ-a. Bio je član prve hrvatske Vlade kao ministar iseljeništva, a 18. rujna 1991. imenovan je ministrom obrane. Dana 2. siječnja 1992. on i general JNA Andrija Rašeta potpisali su u Sarajevu primirje. Uskoro se međutim rat proširio na Bosnu i Hercegovinu, tijekom kojega je Šuškova uloga u obrani i oslobađanju hrvatskih prostora bila ključna. Uspostavivši prisnu suradnju i prijateljstvo s američkim ministrom obrane Perryjem, koji ga je smatrao »čovjekom od riječi«, uvelike je pridonio promjeni stajališta SAD-a prema ratu u Hrvatskoj i BiH te osigurao političku i logističku potporu za sve pobjedničke vojne operacije, u konačnici za Washingtonski i Daytonski sporazum. Njegovo kratko izvješće nakon »Oluje«: »Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!« postalo je sinonimom svih pobjeda Hrvatske vojske i HVO-a u Domovinskom ratu.

Na 4. Općem saboru HDZ-a u veljači 1998. izabran je za potpredsjednika. Umro je 3. svibnja 1998., a pokopan 7. svibnja na Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja, sa svojim junacima. Na grobu mu stoji: »Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti’« (Lk 17, 10). (L)