Društvena osupnutost anđelima tolika je da raznorodnih »anđeoskih popisa« u internetskim prostranstvima možda ima i više od anđela. A ni Crkve se zbog razlika u svetopisamskim kanonima ne podudaraju u popisima nebeskih žitelja. Dok se kršćani mahom slažu oko broja duhova Božjih što gore pred Svevladarovim prijestoljem, protestanti među njih uglavnom ne će uz Mihaela i »sumnjivijega« Gabriela ubrojiti Rafaela jer ne priznaju knjigu o Tobitu, u kojoj je arkanđeo protagonist iz sjene. Iznimku čine luterani, a anglikanci ne zaziru ni od Uriela i Jeremiela iz apokrifne Druge knjige o Ezri. Iako istočne Crkve kanonskima ne smatraju knjige iz kojih preuzimaju nepodudarna imena preostalih arkanđela, dio Crkava Istoka imena Remiela, Fanuela i Raguela crpi iz proširena kanona. No gotovo je svima zajedničko da sumnjaju u autentičnost retka Ivanova evanđelja koji spominje anđela što pokreće ljekovitu vodu kupališta Bethzata.
Pojavu anđela »fizioterapeuta« u mlađim novozavjetnim rukopisima mnogovrsno se tumačila: praznovjerjem pokrštenih Židova koji nisu znali objasniti ljekovitost mineralnoga vrela ili polemikom s poganskim sljedbenicima bethzatskoga kulta božanskoga liječnika Asklepija. No biblijski se argumenti – od Duha koji u Postanku lebdi nad vodama do anđela kojima je u Otkrivenju dana vlast nad morem i rijekama – i ne spominju. Čini se da ih je ipak slutio engleski romantičar kojega povijest umjetnosti ponajviše poznaje po portretu topličkoga nebesnika. Kada je »izgubljeni predrafaelit« Robert Bateman uljem na platnu naslikao »Kupalište Bethzata«, kritika je njegovu posvetu blistavu spokoju i perspektivnim eksperimentima Piera della Francesce osudila kao afektaciju vrijednu prijezira. No anđeo ne pokazuje afekt prema grču uzetih ni prema utisi vode: zamišljenim pogledom kroz grančice masline on kao da razabire Kristov nalog.
Nakon što je za molitve krunice prvi put ugledala Majku Kristovu kako s kruničarskom ogrlicom koja seže do nogu stoji na oblacima okrunjena petnaesterim zvijezdama, Sultani Mariji Ghattas trebala je gotovo godina da razabere zamisao Kraljice Krunice. Jednoj od svetačkih prvakinja Palestine – preminuloj 1921., godinu prije slikara Batemana – Gospa je naložila da utemelji družbu posvećenu petnaesterim otajstvima ružarija. Sveta Marija Alfonzina već je bila primila svoje redovničko ime kao sestra sv. Josipa od Ukazanja i razmatranju Gospinih otajstava podučavala vjeroučenice i mlade majke. No Djevica je Mariji od Križa uz novo ime namijenila i sljedbenice koje će se bolesnima, siromasima i neukima diljem Svete Zemlje posvetiti u sveudiljnoj molitvi. Ljekoviti učinak molitve Sestara od krunice više nego blistavilu viđenja valja pripisati jednostavnosti koja se krijepila tek kruhom, za’atarom i vodom. Anđeoski popisi vazda su jednostavni.
