»Lokalni izbori se razlikuju od parlamentarnih i europskih jer su svjetonazorska pitanja sporedna, i u sadašnjoj kampanji se dešava da mi prilaze čak i ljudi koji kažu da su glasali za stranke desnice, a ovoga puta će podržati Zagreb je naš!. Siguran sam da u drugom krugu možemo dobiti jedan dio glasača desnog centra, jer nam ljudi vjeruju da možemo upravljati gradom i da volimo Zagreb. S druge strane, uskoro ćemo predstaviti naš program na kojem radi tim od stotinjak stručnjaka, a koji će pokazati da imamo jasnu viziju, program i kapacitete kako treba upravljati Gradom Zagrebom.«
To su doslovne riječi koje je kandidat za gradonačelnika Zagreba Tomislav Tomašević rekao u razgovoru za Jutarnji list krajem veljače 2021. Tomaševiću su tada svjetonazorske teme bile sporedne, bio je navodno prihvatljiv i »desnim« biračima i uz sebe je imao brojne stručnjake kvalificirane za upravljanje Zagrebom. Tomašević je tada stvarao privid politički uključivoga i ideološki neopterećenoga kandidata čiji su glavni adut kompetentni stručnjaci koji će rješavati »konkretne« probleme građana. To je privid kojim se često služe politički akteri na lokalnim izborima u Hrvatskoj. Kao što je vidljivo iz primjera Tomaševićeve kandidature za gradonačelnika Zagreba, takav privid nerijetko donosi i pobjedu na izborima.
Umjesto stranaka popularne su »liste«
Hrvatske birače u svibnju čekaju lokalni izbori, odnosno izbori za predstavnička tijela i izvršne čelnike županija, gradova i općina. Izborna će se natjecanja održavati u 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, no pozornost će uglavnom biti usmjerena na izbore u pojedinim županijama i velikim gradovima. Najveće zanimanje bit će za izbore u Zagrebu kao glavnom gradu. Biračima će se nuditi politički akteri kojima su ideologije nevažne i uz sebe imaju najbolje stručnjake za rješavanje »svakodnevnih« problema građana. Umjesto natjecanja idejama, politikama i rješenjima za lokalne društvene probleme imat ćemo natjecanje u stvaranju privida o ideološkoj neopterećenosti i kompetentnosti za »tehničko« upravljanje lokalnim zajednicama.
U Hrvatskoj postoji raširen društveni animozitet prema strankama, ideologijama i politici općenito. Antistranačko raspoloženje ogleda se u nazivima novih političkih stranaka koje se osnivaju u Hrvatskoj. Od deset zadnjih stranaka koje su osnovane u Hrvatskoj čak sedam ima pojam »lista« u nazivu, a samo dvije pojam »stranka«. Dvoje vrlo uspješnih kandidata s nedavnih predsjedničkih izbora netom je osnovalo svoje stranke i obje su nazvane »listama«. Jednako negativno raspoloženje postoji i prema političkim ideologijama koje se doživljavaju kao beskorisne i udaljene od »stvarnih« problema građana.
Ideološke preferencije
Antipolitičko okruženje u Hrvatskoj dovodi do procvata političkih opcija koje su navodno ideološki neopterećene i isključivo usmjerene na »tehničko« rješavanje društvenih problema. Najčešće se predstavljaju kao »politički centar« ili kao »neovisni«, a ustvari pripadaju liberalnomu političkomu miljeu. Među onima koji nas uvjeravaju u nevažnost i ispraznost ideologija ističu se zagovornici tehnokracije, koja je također oblik ideologije. Kako navodi politolog Berto Šalaj, tehnokracija je suvremeni oblik elitizma koji smatra da politika treba biti izraz stajališta i vrijednosti moralnih i kompetentnih elita, a ne neobrazovanoga i nemoralnoga naroda. Političko odlučivanje kompetentnih elita predstavlja se kao objektivno, racionalno i oslobođeno stranačkih, ideoloških i bilo kojih drugih partikularnih interesa. To je naravno obmana jer i stručnjaci koji donose javno obvezujuće odluke imaju političke interese.
Županije, gradovi i općine imaju ovlasti odlučivanja u različitim područjima javnoga života, ali glavne političke odluke u Hrvatskoj donose se na razini središnje vlasti. Stoga i ne treba tražiti visoku razinu organiziranoga i promišljenoga političkoga djelovanja u lokalnoj javnoj sferi. Ali na lokalnoj se razini ipak donose odluke koje uređuju zajednički život i samim time odražavaju ideološke poglede na društvo. To se ponajprije odnosi na velike gradove i županije, a osobito na Zagreb kao najveći grad koji ima poseban status grada i županije. Zagrebačka vlast predvođena Tomaševićem i Možemo! svoje ideološke sklonosti iskazuje u upravljanju kulturnim, zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim institucijama koje su u vlasništvu Grada Zagreba. Zagrebačka vlast vodi se ideološkim preferencijama i u financiranju nevladinih organizacija i dodjeljivanju javnih priznanja Grada Zagreba.
Možemo! i Tomašević su progresivno-liberalna politička opcija, pri čemu pojam »progresivno« nema nužno pozitivno značenje. Progresivni liberalizam često ima i svoju neliberalnu stranu koja se ogleda u zabranjivanju i ograničavanju na temelju ideoloških uvjerenja. Neliberalna strana zagrebačke progresivno-liberalne vlasti pokazala se 2022. kada je gradonačelnik Tomašević uskratio suglasnost za postavljanje zastava Hoda za život na gradske jarbole. To je fenomen koji se u literaturi naziva »neliberalni liberalizam« jer zabrane provode oni koji nominalno zagovaraju slobode.
Na skorim lokalnim izborima čekaju nas ponovno pretendenti na vlast kojima su ideološka pitanja navodno sporedna i usredotočeni su na kvalitetno rješavanje komunalnih problema. To je zagrebačke birače 2021. uvjeravao i Tomislav Tomašević pa su Zagrepčani dobili visoko ideologiziranu vlast koja se pokazala i kao nedorasla za upravljanje glavnim hrvatskim gradom.
