U sklopu nedavno održanoga Tjedna mozga održana je u Zagrebu tribina »Dječji mozak u digitalno doba«. Digitalno okruženje znatno utječe na razvoj dječjega mozga, mijenja način na koji djeca uče, komuniciraju, obrađuju informacije, a društvene mreže mogu dovesti do socijalne isključenosti adolescenata, anksioznosti, poremećaju u jelu, zlostavljanja preko mreže. Tijekom tjedna čulo se da roditelji djece od pet-šest godina najčešće potraže pomoć stručnjaka zbog straha od autističnoga spektra poremećaja jer im djeca ne govore ili ne govore dovoljno dobro. Dolaze roditelji i zbog poremećaja ponašanja jer su djeca nesuradljiva, nervozna, imaju burne emocionalne reakcije (tantrume), rekla je Marija Bolfan, specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije, na tribini »Dječji mozak u digitalno doba«. O tome je izvijestila za Večernji list Dijana Jurasić.
Da se djeca ne isključuju
U slučaju »ekranizma« koji nije dijagnoza, nego se rabi kao pojam za pretjeranu izloženost djece ekranima, nakon što se obradom isključi autizam, roditelji često ne znaju reći koliko im je dijete dnevno pred ekranima jer djeci daju mobitel da bi ih umirili kad jedu, kad su u autu, kad idu spavati, kad ga sami traže. Prvo im stručnjakinja kaže da nekoliko tjedana posve maknu ekrane od djeteta. Kada dijete ponovno dođe na pregled nakon tri tjedna, gleda u sugovornika, smije se. Naime, kod djeteta previše izloženoga ekranima nema dvostrane komunikacije pa ne može doći da razvoja komunikacijskih vještina, socijalne interakcije, emocionalne regulacije, empatije…
Dr. Bolfan rekla je da adolescentima i njihovu mentalnomu zdravlju društvene mreže nikako ne pomažu. Navela je primjer da adolescenti, koji imaju veliku potrebu pripadanja vršnjačkim skupinama, mogu doživjeti vrlo neugodno iskustvo ako netko u tri klika napravi grupu u koju stavi svu djecu, a jedno izdvoji. »U dobi kad razvijaju sliku o sebi jako im je bitna povratna informacija vršnjaka, a često imamo lošu situaciju da djeca jedna druge nažalost isključuju, diskriminiraju i zlostavljaju. Poremećaj u jelu, agresivno ponašanje, samoozljeđivnje, suicidne misli… sve to povezano je i s odnosom s vršnjacima koji je nužno povezan s društvenim mrežama i mobitelima«, rekla je dr. Bolfan, dodajući i da društvene mreže imaju i prednost za djecu koja s prijateljima komuniciraju preko videopoziva.
Što djeca ne rade?
Neuroznanstvenik doc. dr. Dinko Smilović podsjetio je da je Australija lani zabranila djeci do 16 godina upotrebu društvenih mreža, s obrazloženjem da one djeci u tom razdoblju donose više štete nego koristi (uzrokuju npr. tegobe poput anksioznosti ili poremećaja u jelu). »Kad je riječ o maloj djeci pred ekranima, nije samo pitanje što rade, nego što u to vrijeme ne rade, a u ekstremnim slučajevima provode 6 ili 8 sati dnevno za ekranom. To znači da se ne igraju, ne trče, ne razvijaju motoričke sposobnosti, zbog čega može doći do usporavanja razvoja nekih funkcija, zaostajanja u razvoju motoričkih, socijalnih, vokabularnih vještina. Srećom mozak je plastičan i u ranoj dobi uz puno truda sve se može popraviti, ali što ide dalje, to je sve teže i teže«, rekao je dr. Smilović.
Meteorološki tehničari nastupaju
Znanje za meteorologe stjecat će se ubuduće u srednjoj strukovnoj školi. Nekima je manje poznato da meteorološke tehničare trebaju u različitim institutima, upravama, zavodima, službama u ministarstvima. Uvod u meteorologiju, temperatura, termodinamika atmosfere, hidrologija, geofizika i oceanografika, kemija atmosfere, meteorološke karte, uvod u modernu fiziku, osnove optike, statistička obrada hidrometeoroloških podataka… To su neki od obveznih modula s kojima će se susresti učenici koji će se, po reformi strukovnih škola od sljedeće školske godine, školovati za meteorološkoga tehničara. Na upisu se boduju ocjene iz fizike, kemije, matematike i geografije pa su prethodno znanje i interes za ta područja ključni.
Velik dio obrazovanja za meteorološkoga tehničara odnosi se na praktični rad koji će učenici morati obavljati ili u hidrometeorološkom zavodu i brojnim institutima koji zapošljavaju hidrometeorologe ili u privatnim tvrtkama koje se bave proizvodnjom obnovljenih izvora energije, nacionalnim parkovima, parkovima prirode. Praktični dio, osim kod poslodavca, obavljat će se u centrima kompetencija. Iz Državnoga hidrometeorološkoga zavoda lani su potporu prilikom uvođenja navedenoga novoga smjera pružili Prirodoslovnoj školi u Splitu koja je počela s upisom jednoga razreda. Tako će njihovi učenici praksu obavljati u Područnom meteorološkom uredu Split koji se brine o radu meteoroloških postaja na području Dalmacije i u čijem se sastavu nalaze Pomorski meteorološki centar i Regionalni centar za Jadran. I mnoga velika poduzeća imaju meteorološku komponentu, npr. Hrvatska elektroprivreda, Ina, Hrvatska pošta, Hrvatske vode, Hrvatske ceste. Zadatci za učenje i vježbanje trebaju odgovarati stvarnim radnim situacijama, napisala je Lana Kovačević za Večernjak.
