Sasvim običnu obitelj teška je bolest iz mjestašca s krajnjega hrvatskoga juga dovela do Zagreba. Majka koja je tešku bolest nosila bila je već na samrti. A djeca, kako to samo njima priliči, uspijevala su nastaviti u svojem »programu« i ostati troje zaigrane djece. Posebno malena Luca koju je o njezinu imendanu tih dana obradovao tako jednostavan darak – paketić šminke! Netko se u svemu ipak sjetio i nje. Bez obzira na to koliko je blizu bio trenutak rastanka s majkom, za obitelj je taj trenutak postao radostan, povlašteno vrijeme u obiteljskoj povijesti.
Tko bi mogao očekivati da takav čudotvorni obrat nije samo »istrgnuta« stranica iz neke bajke ili romana? Tko bi mogao očekivati da je u sve bio »upleten« jedan skromni redovnik, zaklonjen od bilo kakvih »reflektora«, koji je živio i djelovao davno, sredinom prošloga stoljeća? No da je i takva »epizoda« moguća danas, u epohi materijalnoga viška i vremenskoga nedostatka, posvjedočili su volonteri humanitarne udruge »Fra Ante Antić«.
Od juga do sjevera šaptali su mu brige, a on ih je neumorno krijepio
Kao što i danas povezuje sjever i jug Hrvatske, o. Antić svojim je djelovanjem za života ujedinio ta dva kraja Lijepe Naše. Rođen je 1893. na Prviću. Malo nakon što je zaređen za svećenika 1917. u samostanima u Zaostrogu postao je podmagistar franjevačkim bogoslovima. Ubrzo je na Visovcu dobio službu učitelja novaka. Od 1925. u Makarskoj je bio magistar bogoslova. U istoj je službi došao u Zagreb 1946. godine i vršio ju je sve do 1956. godine. No uz sve svoje nimalo jednostavne službe o. Antić prometnuo se u jednoga od glasovitijih ispovjednika i duhovnika, kako na jugu tako i u glavnom hrvatskom gradu. Molio je uz umiruće. U ispovjedaonici je tako često bolje od samih penitenata znao opipati što je grijeh koji treba izreći i ispovjediti pred Bogom. Što je vjernicima svojih dana o. Antić značio najbolje sažima nekoliko redaka iz njegove biografije »Tješitelj čudotvorni: Životni put časnoga sluge Božjega fra Ante Antića«: »Fra Antu su tražili neprestano vjernici sa svojim potrebama i molitvama. Nisu mu dali mira. Nije u miru molio, jeo ni spavao. Svaki je od njih htio ostati s njime nasamo. Svi su mu šaptali uzbuđeno, tjeskobno i iskreno, a onda bi on njima govorio. On bi njih tješio, krijepio ili proricao ono što je za njih važno.«U »kontejner dobrote« svi su dobrodošli
Baš kao što su mu za života prilazili tražeći utjehu, pa i u naočigled bezizlaznim situacijama, o. Antiću i njegovu zagovoru danas se utječu toliki hrvatski vjernici. Ne samo kada je u pitanju neka teška bolest, nego i druge životne drame: svađe u obitelji, materijalna neimaština, krediti, lomovi u brakovima, studentski problemi…Mlada humanitarna udruga iz Zagreba koja nosi njegovo ime započela je prije koju godinu sa svojim djelovanjem na tragu karizme sluge Božjega. Vrlo brzo se upustila u pothvat pružanja besplatnoga smještaja ljudima koji dolaze u Zagreb na liječenje i članovima njihovih obitelji koji su im pratnja i potpora. Godine 2022. nedaleko od bolnice na Rebru iznajmljen je prvi stan koji je dan na upotrebu bolesnicima. Nedugo nakon toga u sklopu kompleksa samostana Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici osposobljen je jedan stambeni kontejner. Prošle je godine tomu pridodan i stan na Barutanskom bregu, također u blizini bolnice na Rebru. U jednom od tih »neočekivanih mjesta« ispisivale su se i dramatične stranice u povijesti obitelji s početka teksta.
Petra Rupić: »U susretima s ljudima u potrebi vidimo da problem nije samo socijalna, materijalna neimaština, nego i duhovno siromaštvo. Svjedočimo i koliko tim ljudima znači kada ih netko pohodi, pogotovo netko mlad. Jedno pitanje: ‘Kako ste, boli li vas nešto?’, kratko druženje i razgovor dovoljni su da se netko pridigne«»Isprva me u sve uvukla prijateljska atmosfera koju sam opazila u ovom kontejneru«, prisjeća se mlada vjernica i volonterka Petra Rupić. Naime, dok traju radovi na obnovi samostana Majke Božje Lurdske, udruga djeluje u pomalo izvanrednim okolnostima – u stambenom kontejneru koji se nalazi u dvorištu koje je zapravo veliko gradilište. No naveliko se zna da je to »kontejner dobrote« u koji su svi dobrodošli, i oni koji mogu nešto dati i oni koji su u potrebi. Volonterka Rupić, koja je iz okolice Šibenika, u Zagrebu studira. Do angažmana u župi Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici najprije ju je dovela Frama. O angažmanu u humanitarnoj udruzi »Ante Antić« ona još dodaje: »Sve oko čega se udruga angažira nije nikakav ‘posao’. Radimo sve iz srca, a ono što dajemo i nama otvara oči. Ljudi kojima pomažemo poticaj su i nama da se zaustavimo, da zahvalimo Bogu na svemu što nam je dao, ali i da vidimo koliko su neke naše trenutačne brige zapravo – nebitne. Mi smo itekako svjesni da najviše primamo kada dajemo. Za sebe to mogu posvjedočiti – više sam primila nego što sam dala materijalno ljudima u potrebi. I to je duh koji nas povezuje, to je duh o. Antića, koji i udruga nosi.«
Sluga Božji o. Antić za volonterku Rupić dokazao se i kao zagovornik studenata. »Moj je odnos s o. Antićem poseban, doživljavam ga kao svojega prijatelja. Pamtim da je znalo biti i jako teških ispita na fakultetu, ali dolazile bi čak i ocjene ‘vrlo dobar’ i ‘izvrstan’ premda sam isprva očekivala da ispit možda i ne ću proći. Iz iskustva drugih kolega znam da je veliki pomagač studenata. Toliko se puta znalo dogoditi da netko od nas studenata iznenada ostane bez smještaja. I na kraju bi se opet, uz zagovor o. Antića kojemu smo se utjecali, sve nekako lijepo posložilo.«
»Glas dobrote« o. Antića došao i do daleke Sirije
Većinu svojega života »dobri otac Ante« proveo je i sam kao bolesnik, bio je krhka zdravlja još od mladosti. No nikoga nije zamarao svojim patnjama, nego je još prisnije bio uz bolesnike, prihvaćao njihove križeve na sebe. Zagrebačkim vjernicima koji su ga pohodili često je slao bolesnike koji su u velegrad dolazili na liječenje. Nije trebao posebno uvjeravati. Samo bi po obiteljima »rasporedio« tko će primiti kojega bolesnika i na koliko će mu vremena pružiti krov nad glavom, topli objed, a nadasve i toplu riječ. Povezivao je i liječnika i bolesnike. Organizirao je i ljetovanja za siromašne đake i studente. U vremenu kada nikakve elektroničke mreže nisu postojale, kada je i telefon bio svojevrsni luksuz, fra Ante je uspijevao u stvaranju »mreže dobrote«… Na sve te »crtice« iz života sluge Božjega podsjetio je u razgovoru u »kontejneru dobrote« prvi čovjek udruge »Ante Antić« Stjepan Kelčić.
»Svakim svojim projektom želimo nasljedovati o. Antića«, napominje Kelčić i navodi o čemu je konkretno riječ, uz pružanje smještaja bolesnicima. U proljeće udruga organizira akciju prodaje mladica cvijeća »Zasadi svoju dobrotu«. Ujesen je aktualna akcija »Jedna ruža za jedan kruh siromaha«. Kroz cijelu godinu traje akcija »Kruh svoj s gladnima dijeli« u kojem udruga u suradnji s pekarnicom nedaleko od crkve Majke Božje Lurdske potiče kupce da izdvoje novčani prilog da bi se od toga mogao kupiti kruh za one koji su gladni. Zajedno sa župom udruga se uključila i u projekt izgradnje kuće za sedmeročlanu obitelj koja je ostala bez svojega doma u petrinjskom potresu. Preko udruge prikupljala su se sredstva i za pomoć stradalima u razornom potresu u Alepu u Siriji, koja je preko tamošnjih franjevaca dostavljana izravno na »prve crte«. »Glas dobrote« o. Antića tako prelazi granice Hrvatske.
»Mnogi i ne vjeruju da sve što nudimo dajemo besplatno«
»Trudimo se u djelo provesti fra Antino geslo: ‘Kad vam netko učini dobro, ono se mora nastaviti umnažati da bi bilo još veće dobro’«, napominje Kelčić i dodaje: »Slično je i sa smještajem za bolesnike koji dolaze na liječenje. Ne dolaze nam samo ljudi iz Hrvatske, nego čak i iz BiH, Srbije, javili su nam se i iz Makedonije. Primamo sve – bez obzira na vjeru ili nacionalnost. Mnogi i ne vjeruju da sve što nudimo dajemo besplatno.« Obnovom samostana Majke Božje Lurdske očekuje se i nekoliko novih smještajnih jedinica za primitak bolesnika.
»Važno nam je samo da smo tu, uz čovjeka u potrebi. A to ponekad znači i duhovnu potporu… Ispovijed, bolesničko pomazanje umirućima. I tu smo bili svjedoci da smo prije smrti neke ljude, koji su došli možda i u grijehu, uspjeli privesti Bogu prije smrti. Mnogi u takvim okolnostima dožive Boga. Zato, koliko god da je važan materijalni rad udruge, zaključili smo da je ponad svega potreban i onaj duhovni«, pojasnio je Kelčić.
S obzirom na to da bi se u kalendarskoj godini teško mogao pronaći dan a da nije neka duša došla po utjehu do groba o. Ante Antića u crkvi Majke Božje Lurdske, udruga koja nosi njegovo ime i drugim okupljanjima snaži njegov glas svetosti među hrvatskim vjernicima. Svaki prvi četvrtak u mjesecu u župi je »Antićev četvrtak«, koji uključuje krunicu i misu. Ostale se četvrtke moli uz razmatranja o. Antića. Svakoga 16. u mjesecu upriliči se klanjanje pred Presvetim na nakanu što skorijega proglašenja blaženim i svetim o. Antića. Udruga »mrežu dobrote« o. Antića nastoji proširiti i na suvremenim mrežama, na internetu, u raznim društvenim medijima, tisku, radiju…
Prof. dr. fra Ante Crnčević vicepostulator je u kauzi za proglašenje blaženim časnoga sluge Božjega fra Ante Antića. O o. Antiću i njegovu štovanju on pojašnjava: »Pred njegovim grobom ljudi svakodnevno mole i traže utjehu. Gotovo nema trenutka tijekom dana da netko nije u molitvi kod njegova groba.«O tome kako napreduje kauza o. Antića više je detalja otkrio vicepostulator prof. dr. fra Ante Crnčević. »Kongregacija za svete izdala je 2015. godine dekret o herojskim krjepostima sluge Božjega fra Ante Antića, potvrđujući time njegovo herojsko življenje kršćanskih krjeposti, odnosno kršćanskoga poziva na svetost. Tim izrijekom Crkva priznaje da njegov život blista svetošću, ali, da bi ga proglasila blaženim, Crkva želi da ta njezina uvjerenost bude potvrđena i nekim čudesnim događajem koji bi se zbio po njegovu zagovoru. To može biti neko znanstveno neobjašnjivo ozdravljenje ili koji drugi događaj koji bi se zbio mimo naravnih zakona, a po molitvi za zagovor sluge Božjega«, pojasnio je u razgovoru i potaknuo: »Dok molimo za njegovo proglašenje blaženim, priželjkujemo da se takvo čudo dogodi što prije, ali pritom znademo da je vrijeme iščekivanja čuda milosno za naš rast na putu svetosti po primjeru sluge Božjega. To iščekivanje može biti najveće čudo, premda će ostati skriveno u srcima mnogih.«
Stjepan Kelčić: »Kako će netko tko dolazi u Zagreb uz sve još izdvojiti i 50, 60 ili 70 eura svakoga dana za najam smještaja? Takvi ljudi nemaju šanse. Zato im nastojimo pomoći pružanjem besplatnoga smještaja. Taj je smještaj opremljen i osnovnim prehrambenim i higijenskim potrepštinama. Sve što primimo usmjeravamo prema potrebitima«»Osobnost i duhovnost fra Ante Antića mogu biti svjetlo i u današnje vrijeme. On je upravo svojom jednostavnošću i iskrenošću pokazivao da je život evanđelja moguć u svakom staležu i u svakom ljudskom pozivu. Nije govorio o herojstvu u iznimnim trenutcima, nego ga je zahtijevao baš u svakidašnjosti, u vršenju redovitih zadaća i dužnosti, u strpljivosti s bližnjima«, rekao je prof. dr. o. Crnčević o aktualnosti o. Antića i u današnjem vremenu i podsjetio da su u spisima o. Antića najčešće ponavljane riječi poniznost, zahvalnost, pouzdanje, nutarnja tišina, ljubav. »Otac Antić govorio je da sve zadaće i dužnosti mogu biti slavljenje Boga, ali je istodobno od ljudi zahtijevao da ništa ne pretpostave življenju vjere, življenju dubokoga zajedništva s Bogom. Čudesno je da je otac Antić uza svu posvećenost Bogu i sate provedene u molitvi uvijek pronalazio vremena za ljude, za razgovor s njima, za pisanje pisama kojima je duhovno vodio mnoge duše. Molitva i posvećenost Bogu ne oduzimaju vrijeme, nego ga preobražavaju i oslobađaju od naše navezanosti na nebitno«, dodao je vicepostulator prof. dr. o. Crnčević.
Iz onoga što pojašnjava prof. dr. o. Crnčević jasno je i da se životopisi svetaca nikada zapravo ne mogu do kraja napisati jer oni žive i u svijesti i molitvama tolikih vjernika i svojim »intervencijama« neprestano ispisuju nove stranice svoje biografije. Na sličnu tragu prof. dr. o. Crnčević napominje da o. Antić živi jer mu se ljudi neprestano utječu u svojim potrebama, premda se na prvu može činiti da se pred njegovim grobom ne događa nešto »spektakularno«. No ondje je »sve ispunjeno mirom, tihom molitvom, tišinom, zahvalom«, dodaje Antićev vicepostulator i zaključuje: »Otac Antić danas djeluje upravo onako kako je djelovao i za zemaljskoga života: tiho, strpljivo, blago, pozivajući na molitvu i na potpuno predanje Bogu. (…) Činjenica da su ga ljudi zvali ‘dobri otac Antić’ svjedoči tu izvanrednost u redovitosti. Njegova je veličina u življenju malenosti pred neizrecivošću Božjih darova koje je otkrivao u svojem svećeništvu.«
»Dobri otac Ante« ili »tješitelj čudotvorni« – tako je u srcima brojnih hrvatskih vjernika upisan lik časnoga sluge Božjega o. Ante Antića. Skroviti je redovnik i znameniti ispovjednik na glasu svetosti preminuo u ožujku 1965., a taj glas iz godine u godinu postaje sve snažniji. Vidljivo je to svakoga 4. ožujka, kada se o Antićevu ispunja crkva Majke Božje Lurdske u Zagrebu, kao i o slavljima koja o istom datumu vjernike okupljaju u Splitu, na Trsteniku, gdje i samostan nosi njegovo ime. Gotovo i ne prođe dan a da se kod groba o. Antića u crkvi Majke Božje Lurdske ne pojavi barem jedna utjehe željna duša. Odnedavno novi »impulsi dobrote« o. Antića odjekuju i kroz humanitarnu udrugu koja nosi njegovo ime i koja svojim djelovanjem podupire bolesne, umiruće i njihove obitelji…
