Posljednjih se dana u Hrvatskoj u medijima sa svih strana može čuti tvrdnja jednoga austrijskoga svećenika da masoni i nisu tako negativni, da učenje Crkve prema njima nije isključivo. Zbunjena sam kada to čujem od katoličkoga svećenika. Što je istina o pitanju odnosa Crkve prema masonima?
Čitateljica
Katolički nauk prema masonima nije se mijenjao i o tome smo već imali priliku pisati u više navrata. Nedavno smo u Glasu Koncila izvijestili i da je Dikasterij za nauk vjere odgovorio filipinskomu biskupu Julitu Cortesu (biskupija Dumaguete) na pitanje o »najboljem pastoralnom pristupu« kad je riječ o pripadnosti katoličkih vjernika masoneriji. Odgovor nosi nadnevak od 13. studenoga 2024., dan kad je objavljivanje odobrio papa Franjo, što je vidljivo iz faksimila dokumenta koji je dikasterij objavio. »Na doktrinarnom planu treba podsjetiti da je aktivno pristupanje masoneriji vjerniku zabranjeno zbog nepomirljivosti katoličkoga nauka i masonerije.«
U jednoj prigodi iznijeli smo u Glasu Koncila što o tome piše dr. fra Jure Brkan u članku »Kanon 1374. i stav Katoličke Crkve prema masonima« u »Crkvi u svijetu« iz 2002. koji već u sažetku ističe da »slobodne zidare ili, kako se običaje reći, masone, Zakonik kanonskoga prava za Latinsku crkvu iz 1983. godine u kan. 1374. nije poimence spomenuo«, ali upozorava: »Zakonik iz 1983. naime govori općenito da treba kazniti pravednom kaznom onoga katolika koji bi se upisao u društvo koje rovari protiv Crkve, a onoga tko bi ga promicao ili vodio, interdiktom. Takav stav Katoličke crkve nije protiv vjerske slobode; ona ima pravo donositi zakone za svoje vjernike. Općenito izražavanje crkvenog zakonodavca različito je od propisa Zakonika iz 1917. kan. 2335. i njegovih izvora. Samo dan prije stupanja na snagu Zakonika iz 1983. Kongregacija za nauk vjere 26. studenoga 1983. očitovala se posebnim dokumentom, Quaesitum est, te izjavila da je nauk masonskih ‘društava nepomirljiv s crkvenim naukom, da ostaje neizmijenjen negativni stav Crkve u pogledu masonskih društava’, te da katolici koji se upišu u masonska društva teško griješe, tako da ih se ne smije pripustiti na svetu pričest. U očitovanju Quaesitum est izričito se spominje očitovanje Kongregacije od 17. veljače 1981., što je jedan od izvora za kan. 1374.« U svojem članku dr. Brkan ističe: »Iako Crkva nije izričito odredila kaznu izopćenja ipso facto za katolika koji bi se učlanio u neko masonsko društvo, ipak se može reći da katolika koji bi tvrdokorno i uporno pristajao uz masonski nauk, crkveni poglavar može kazniti crkvenim kaznama, pa u krajnjem slučaju i izopćenjem (excommunicatio). Katolik ne smije biti upisan u masonsko društvo ni bilo koje društvo koje rovari protiv Crkve.« Osim toga, tumačeći važnost izjave »Quaesitum est« Kongregacije za nauk vjere, dr. Brkan ističe da ona »određuje da svoje stavove o masonskim društvima ne daju mjesne crkvene vlasti, tj. očitovanje, odnosno proglašenje (declaratio) Kongregacije iz ‘Quaesitum est’ ne smiju ukidati, mijenjati ili nadopunjavati, crkvene vlasti ispod Svete Stolice«, pa ih ne može mijenjati ni svećenik kojega spominjete.
