Hrvatski Čuntić nalazi se 11 km od Petrinje u podnožju sjevernih obronaka Zrinske gore. Župa sv. Antuna Padovanskoga pripada Petrinjskomu dekanatu koji se nalazi u Gorsko-zrinskom arhiđakonatu.
Krajem 16. st. na oslobođeno područje Čuntića i okolice doselili su se hrvatski katolici iz Bosne zajedno sa svojim fratrima i fra Andrijom Kranjčićem. Drvenu crkvu i samostan izgradili su krajem stoljeća do 1702. Te su godine posvećeni i osnovana je župa. Franjevci su preuzeli upravu župe na preporuku zagrebačkoga biskupa Emerika Esterhazyja 18. prosinca 1708. i njome su upravljali do 1779. U 18. st. jedan član samostana pastoralno je djelovao u Gvozdanskom. Fra Ivan Glavaš je do 1770. izgradio novu zidanu crkvu koja je dovršena 1792. g. i samostan na mjestu staroga drvenoga iz 1694. g. Dijecezanski svećenici upravljali su župom od 1779. sve do 1936., kada su je prema želji zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca ponovno preuzeli franjevci. Njemu u čast u novoj je crkvi ispod pjevališta postavljen oltar sa slikom.
Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, 1942. g., crkva i samostan znatno su oštećeni te su ga krajem rata franjevci napustili, ali su se vratili 1967. te upravljali župom i obnavljali porušene objekte sve do 1990. g. Domovinski je rat donio okupaciju tih krajeva, a u Čuntiću je 26. srpnja 1991. zapaljena crkva i samostan. Dana 19. veljače 1992. minirani su i crkva i samostan. Na porušene objekte 24. studenoga 1995. došao je današnji fratar Petar Žagar, koji je sam počeo raščišćavanje i obnovu. Do 10. listopada 2010., kada je na istom mjestu novu i istovjetnu crkvu i samostan posvetio sisački biskup Vlado Košić, objekti su izgrađeni zahvaljujući Hrvatskoj franjevačkoj provinciji, Vladi RH, mjesnim vlastima te darovima vjernika iz inozemstva i domovine. Potres iz 2020. g. nije znatno narušio statiku objekata tako da se mise redovito održavaju nedjeljom i radnim danima u 18 sati.
