Sveti naš sveti oče Ivane Pavle II.!
Uz 20. godišnjicu Vaše blažene smrti obraćamo Vam se sa zahvalnošću na svemu što te učinili za hrvatski narod i Crkvu u njemu – a to je mnogo, mnogo, mnogo… No Vi, koji sada gledate lice Božje jer nalazite se u zajedništvu svetih i blaženih, dobro vidite da je današnji svijet takav da svi žele nečim trgovati – jer pokazalo se da bez dobre trgovine nema ni mira. Možemo li onda i mi koji smo Vaši i koji Vas volimo s Vama barem na trenutak duhovno trgovati: mi Vama neizmjernu i iskrenu zahvalnost, ljubav, sjećanje od kojega narodni duh još uvijek poigrava, a Vi nama zagovor kod Gospodina u neizvjesnoj sadašnjosti u koju smo uronjeni? Priznajemo li time da sve što ste nam još za života ostavili u baštinu; da sve pouke i pozive nismo uspjeli uvijek slijediti i da nam je sada na nov način potrebna Vaša pomoć s nebesa? Da, nažalost, tako je. Silno smo se trudili i brazda koju ste među nama izorali donosi i dalje roda, no nismo uvijek i u svemu ostali dostojni Vaše svetačke blizine.
Sveti naš sveti oče, pogledajte sada Crkvu u hrvatskom narodu koju ste pohodili čak četiri puta, tada nam beatificirali kardinala Stepinca, Mariju Petković, Ivana Merza; kojoj ste uzdizali svetce na čast oltara i upućivali stotine govora i pisama. Želimo vjerovati da nam ne biste toliko puta dolazili da niste u našoj Crkvi i narodu vidjeli važnost koje nismo ni sami uvijek (bili) svjesni. Osjećamo da je ponovno pred nas – bez obzira na to u kojem se crkvenom staležu nalazili – stavljena zadaća biti predziđe kršćanstva, točnije, predziđe katoličanstva.
Naši zidovi jesu duboko ukorijenjeni u evanđelju i katoličkoj vjeri, ali ne možemo ne uočiti pukotine koje se gdjegdje pojavljuju – i to na onim područjima zbog kojih ste i Vi često podnosili mržnju – jer istina uvijek izaziva mržnju. Mrzili su Vaše zauzimanje za život od prve sekunde začeća do naravne smrti – pa mrze i naše; mrzili su Vaše isticanje da je obitelj utemeljena na ženidbenom savezu između muškarca i žene – pa mrze i naše; mrzili su Vaše zauzimanje da roditelji imaju pravo i obvezu odgajati djecu u kršćanskom duhu – pa mrze i naše; mrzili su kad god ste ustajali u zaštitu dostojanstva života pojedinca i naroda, protiv ideologija, protiv korupcije, osiromašenja najsiromašnijih – pa mrze i naše. No Vi ste, sveti sveti oče, imali hrabrosti i odvažnosti braniti autentičan Kristov nauk pod cijenu mučeništva, i to bez dodvoravanja ili kompromisa kojima biste se svidjeli svijetu. Molimo Vas, izmolite nam svima u Crkvi u hrvatskom narodu od Boga takvu hrabrost i odvažnost. Ako se od onih kojima je mnogo dano može tražiti puno, nadamo se da ne tražimo previše.
Ljubljeni naš sveti papa Ivane Pavle II., da nije bilo Vašega pastirskoga djelovanja, pitanje je bismo li se ikad oslobodili života u komunističkoj laži; mi i druge europske zemlje. Da nije bilo Vašega glasa i molitava, nezamislivo nam je pojmiti kada bi nam domovina bila međunarodno priznata te kako i kada bismo uspjeli časno pobijediti u ratu koji nam je nametnut. No, kao i drugdje, dobro vidite da se političko vodstvo naše države često ufa u demokršćanske korijene, a spremno je na kompromise koji imaju malo veze s kršćanstvom ili je nemaju nimalo. To je čak otvorilo vrata paktiranja s onima koji u narodu vide prijetnju i koji kao da rade na tome da naš narod izumre. Potreban nam je Vaš zagovor jer, ne tako davno prije Vaše smrti, napisali ste da Europa, da bi opstala, treba živjeti svoje kršćanske korijene. Tješili ste Europu: »Ne boj se! Evanđelje nije protiv tebe, nego za te…« Potrebna nam je takva utjeha i osnaživanje onih ljudi koji su spremni izložiti se u obrani autentičnih kršćanskih vrijednosti. Ako takvih sada u društvu nema mnogo, zar ih ne možete odozgo ohrabriti?
Sveti sveti oče iz bratskoga poljskoga naroda, prisjetite se koliko ste puta rekli da smo Vaš »ljubljeni narod«, da smo Vaši »dragi Hrvati«, i koliko ste nas puta blagoslovili. U ime ljubavi koja u svetca ne može nikad umrijeti, pomozite nam svojim zagovorom da se ničega i nikoga ne bojimo; i da ako treba ponovno od Vas naučimo da naš zajednički dom – obitelj, narod, domovina, svijet – može istinski prodisati samo ako trajno otvori vrata Kristu.
