U Svetom pismu Bog nam objavljuje istine do kojih ne bismo nikada došli svojim razmišljanjem i traženjem. Bog nam objavljuje događaj koji se dogodio na početku stvaranja čovjeka. Riječ Božja kaže da je čovjek stvoren »na sliku i priliku Božju, muško i žensko stvori ih«. (Post 1, 27)
To je prva istina o čovjeku. Bio je stvoren kao prijatelj Božji. Božja mu ljubav nudi sretan život u milosnom suživotu s Bogom. Ali čovjek je trebao svojom slobodnom odlukom prihvatiti sebe iz Božje stvaralačke ruke i prihvatiti Boga u svoj život.
Čovjek je sagriješio, postao je grešnik, podložan zabludama, patnji i smrti. Grijeh je ranio ljudsku narav. Lišio je čovjeka Božjeg života u njemu. Te posljedice i te rane rađanjem prelaze na sve ljude. To je stanje čovjekove pale naravi. To stanje zovemo istočni grijeh ili izvorni grijeh koji svi baštinimo. Svi smo, dakle, rođeni bez Božjeg svjetla, ljepote i milosti u svojoj duši.
Bez tragičnih posljedica toga grijeha i bez stanja ranjene ljudske naravi ne možemo razumjeti sva zla u čovjeku i povijesti. Čovjeka je lakše navesti na zlo nego ga oduševiti za istinu, dobrotu, pravednost. U čovjeku je otpor Božjoj svetoj volji! Ne želi biti podložan istini i ljubavi! Radije postaje rob svojih požuda!
Međutim, Bog je u svom milosrđu i ljubavi prema palom čovjeku htio dati mu novu mogućnost da se oslobodi ropstva grijeha, da ponovno zaživi Božjim životom i tako iz tame prijeđe u svjetlost!
Tu se susrećemo s događajem Utjelovljenja vječne Riječi. Druga božanska osoba Presvetoga Trojstva – Sin Očev, utjelovit će se u krilu Djevice; to znači usvojit će našu smrtnu ljudsku narav i roditi se za nas i umrijeti za nas na križu, da žrtvom svoje ljubavi plati Božjoj pravednosti naše dugove. Od grijeha se možemo osloboditi samo Kristovom žrtvom ljubavi.
Bog je došao k ljudima da ih spasi. Pitajmo se: Hoće li doći u moj život?
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 122.-125.
