KRIŽNIM PUTOVIMA OD ISTOKA DO JUGA HRVATSKE Tko prihvati žrtvu križa, prihvaća Kristovu ljubav

Foto: MORH/T. Brandt | Zagreb

Križnim putovima od istoka do juga Hrvatske

Ususret četvrtoj korizmenoj nedjelji vjernici diljem Hrvatske sudjelovali u pobožnostima križnoga puta. Ponegdje je Isusove »hodočasnike nade« pratila kiša i vjetar, ponegdje proljetna vedrina i prve toplije sunčeve zrake. No tisuće koje su u dugim povorkama pošle za Kristovim križem, od uređenih perivoja do neravnih i šumovitih staza, pratile su slične nakane – mnogi su svojim molitvenim vapajem na usnama i odlučnim koracima došli staviti pred Isusa svoje boli, strahove, trpljenja i nadanja.

Pomoći drugima nositi križ znak je vjerničke solidarnosti

ZAGREBNa Ksaveru u glavnom hrvatskom gradu na četvrtu korizmenu nedjelju, 30. ožujka, dojmljiv križni put okupio je u pobožnosti hrvatske policajce i vojnike. Uz pripadnike Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova, u križni put uključili su se i polaznici vojnoga učilišta i policijske akademije u Zagrebu te članovi vatrogasnih postrojba, pripadnici Civilne zaštite, djelatnici Crvenoga križa i pravosudne policije. Pobožnost je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan u zajedništvu sa svećenicima uključenim u pastoral vojske i policije.

Molitvena se procesija oformila ispred zgrade Vojnoga ordinarijata te se zaputila na ksaversku kalvariju, gdje se molila pobožnost po postajama križnoga puta. U nagovoru uz pobožnost biskup Bogdan povezao je jubilejsku 2025. s proslavom jubileja prije stotinu godina, kada je križni put postavljen na Ksaveru uz crkvu sv. Franje Ksaverskoga. »Križni put – uspinjanje s Isusom na Golgotu, noseći vlastiti životni križ i pomažući drugima nositi njihov križ, znak je i simbol naše vjerničke solidarnosti sa svima koji iz dana u dan nose i strpljivo podnose životni križ boli, patnje, trpljenja i bolesti, sa svima koji se osjećaju napušteno i ostavljeno od sviju, pa i od samoga Boga, koji ostaju bez nade«, potaknuo je biskup Bogdan i dodao: »Svaki i svaka od nas ovdje u Isusovoj patnji i boli, u postajama križnoga puta pronalazi nešto iz svojega života i za sebe. U likovima koji prate Isusa, u situacijama njegove teške patnje i boli pronalazi sebe.« Govorio je i o fenomenu zla i patnje koje pojedinac sam ne može shvatiti i pojmiti. »Kolike li su osobe napustile Krista, Crkvu i vjeru upravo zbog zla, boli, trpljenja i smrti koje ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti. Zar i mi sami pred zlom u svijetu i u našoj sredini ne vapimo: ‘Gospodine, zašto šutiš? Gdje si?’« pitao je biskup Bogdan i okupljene pripadnike vojske i policije ohrabrio da se u svoje domove i mjesta službe vrate s mišlju i nadahnućem da je Bog živ, da Bog čovjeka voli i želi mu dobro.

Uz kišu i hladnoću do mjesta mučeništva svehrvatskoga blaženika

DRAGANIĆ – KRAŠIĆ • Više stotina vjernika Jastrebarskoga dekanata okupio je u subotu 29. ožujka križni put od Draganića do Krašića, mjesta čašćenja svehrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca. Ni nepovoljne vremenske prognoze, koje su se subotnjega jutra i obistinile u snažnoj kiši, nisu omele ustrajne vjernike da s molitvama dođu u glasovitu »Dolinu kardinala«. Na šesnaest kilometara dugu putu susreli su i svoje Veronike i Šimune Cirence – u Vatrogasnom domu u Vukšinu Šipku toplim napitkom i zalogajem dočekivali su ih mještani jednoga od sela i zaselaka koji su se našli na ruti križnoga puta. Misno je slavlje, uz domaćina župnoga upravitelja Ivana Vučka i desetak drugih svećenika Jastrebarskoga dekanata, predvodio fra Siniša Pucić.

Prihvatiti žrtvu znači prihvatiti Kristovu ljubav

KUTINA – KUTINSKA SLATINA • U subotu 29. ožujka planinarski križni put prošao je Moslavinom, od crkve Majke Božje Snježne u Kutini do crkve bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini, gdje je misno slavlje predvodio sisački biskup Vlado Košić.

Kao i u »Dolini kardinala«, križni put do blaženikove crkve pratila je kiša i hladnoća. Predanost vjernika koji su se odvažili i ustrajali u pobožnosti biskup Košić opisao je kao karakteristiku koju nose hodočasnici nade. Osobit je znak nade, poručio je biskup Košić, što je u pobožnosti sudjelovala i skupina mladih, kojima je uz ostalo poručio: »Mladi, vi ste naša nada, budućnost naših župa, naše Sisačke biskupije i naše domovine. Nosite u sebi svjetlo koje nas podsjeća da život ima smisla i budućnosti jedino ako ga temeljimo na Kristu.« Svaki je pojedinac u Božjim očima dragocjen, podsjetio je biskup Košić i napomenuo: »Krist nije ponio križ za nekakve tamo nepoznate, nego za svakoga od nas osobno. Kada prihvaćamo žrtvu, zapravo prihvaćamo njegovu ljubav i odgovaramo mu vlastitom spremnošću da budemo tu jedni za druge.« Tijekom molitvenoga hoda od Kutine do Kutinske Slatine molilo se i na nakanu proglašenja svetim bl. Alojzija Stepinca te proglašenja blaženim sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića. Nakon misnoga slavlja u Kutinskoj Slatini križni je put dobio i svoj epilog – moslavački »hodočasnici nade« zaputili su se prema Zbjegovači, selu koje pripada župi Ilovi i koje je rodno mjesto sluge Božjega Pavletića.

Svijet može pružiti tek privid mira, ljepote i slobode

SLAVONSKI KOBAŠ – POŽEGA • Pedeset kilometara prohodali su mladi Požeške biskupije u pobožnosti križnoga puta od Slavonskoga Kobaša preko Nove Kapele do Požege u subotu 29. ožujka. U pobožnosti je sudjelovalo sedamstotinjak mladih. Prva dionica hoda zaključena je u župi u Novoj Kapeli, gdje su nakon mise i večernjega duhovnoga programa mladi prenoćili. Mladima su u sklopu programa u Osnovnoj školi Antuna Mihanovića svjedočile o svojem duhovnom pozivu redovnice s. Kristina Injić, s. Mirjana Potnar i đakon Antun Stipić. Katehezu je održao župni vikar u požeškoj župi sv. Leopolda Mandića Tomislav Varela. Idućega dana, u nedjelju 30. ožujka, osnaženi i skupinom krizmanika iz Nove Kapele, mladi su preko Lipovca pošli prema Požegi.

U katedrali sv. Terezije Avilske euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović, koji je s mladima sudjelovao oba dana u hodu križnoga puta. »Došli smo pred Isusa sa žuljevima, ali i s ljubavlju prema njemu jer želimo biti jedno s njim ne samo u križnom putu, nego i u otajstvu euharistije. Želimo mu zahvaliti za njegov križni put i ljubav moleći ga da primi našu ljubav. Svatko od nas pošao je na ovo hodočašće križnim putom slijedeći Isusa Krista s određenim nakanama, sa svojim križem, srcem i ljubavlju«, poručio je biskup Martinović i na tragu evanđeoskoga ulomka o rasipnom sinu koji se vraća u očev dom dodao: »Sigurno je u vašem odrastanju bilo situacija u obitelji kada ste pomislili da vas vaši roditelji ne razumiju. Situacija u kojima ste zaželjeli biti potpuno slobodni i otići od njih u nekakav svijet koji je daleko od obitelji. Svijet u kojem biste mogli imati određeni mir, ljepotu i slobodu života. Tako je i mlađi sin želio imati u svojem svijetu slobodu. Želio je uz to i ono što mu je pripadalo i u materijalnom smislu. U njegovu primjeru vidimo kako se uz slobodu može biti slijep i kako sloboda može biti slijepa. On je razmišljao o slobodi, a nije shvaćao da je zapravo slobodan i kod svojega oca, u svojoj obitelji. Sloboda nije uvijek u onome što čovjek posjeduje, nego u onome što mu Bog daje.« Nakon misnoga slavlja mladi su zajedno s biskupom Martinovićem molili molitvu redovitoga jubileja.

Mladi nisu zaboravili ni na križeve hrvatskih branitelja

KORENICA • Križni put u župi sv. Jurja mučenika u Korenici okupio je dvjestotinjak mladih Gospićko-senjske biskupije u subotu 29. ožujka. U četrnaest postaja, koje su se nalazile i na preglednim i na šumovitim i neravnim predjelima, s mladima je molio i gospićko-senjski biskup Marko Medo. »Moleći na postajama križnoga puta, shvaćamo da Bog ima poruku za svakoga od nas. Bilo što da se dogodi u našim životima trebamo se znati vratiti Bogu. Ovo naše zajedništvo treba biti poticaj za produbljivanje našega odnosa s Bogom«, rekao je biskup Medo, napominjući i da je sudjelovanje mladih u križnom putu vidljiv znak da Crkva u Lici ima svoju budućnost. No mladi nisu zaboravili ni na prošlost svojega kraja. U sklopu križnoga puta pohodili su i spomenmjesto Josipa Jovića, prvoga poginuloga hrvatskoga branitelja, žrtve »krvavoga Uskrsa« 31. ožujka 1991. na Plitvicama.

Uz franjevca sveta glasa koji je povezao hrvatski sjever i jug

IMOTSKI Dojmljivi prizori pobožnosti križnoga puta pristizali su na četvrtu korizmenu nedjelju i s hrvatskoga juga. U Imotskom je u nedjelju 30. ožujka križni put okupio više stotina mladih Imotske krajine. Pobožnost je predvodio fra Zoran Kutleša, u zajedništvu s drugim franjevcima i svećenicima. Križeve su po postajama nosili postulanti, framaši, ministranti i krizmanici. Franjevački bogoslovi iz Splita čitali su razmatranja po postajama. U fokusu su bila promišljanja časnoga sluge Božjega fra Ante Antića, kojemu se ove godine navršilo šest desetljeća od rođenja za nebo. Procesija je prošla gradom od crkve svetoga Frane do utvrde Topane kod spomenika hrvatskim braniteljima. Molilo se na križnom putu i za sve bolesne i nemoćne stanovnike Imotskoga i okolice.

Na »svetom brdu« koje čuva Majka Božja Karmelska

VODICE Župljani vodičke župe sv. Križa, u zajedništvu s vjernicima Šibenika i okolice, pošli su u pobožnosti križnoga puta kao »hodočasnici nade« na Okit, uzvisinu na kojoj su još od 19. stoljeća dokumentirana zbivanja koja vjerski puk povezuje i s mogućim ukazanjima Majke Božje. Uz više stotina vjernika u pobožnosti križnoga puta prema »svetomu brdu« iznad Vodica sudjelovale su i glasovite vodičke Žudije te mladi skauti iz Vodica, Tribunja i Šibenika. U pobožnost su se uključile i brojne mlade obitelji s djecom. Križni put predvodio je vodički župnik Franjo Glasnović, a kao temelj za razmatranje pred postajama uzet je križni put koji je priredio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, koji je nedavno objavljen u Glasu Koncila. Tekstove razmatranja čitali su članovi zajednice čitača, bratovštine Gospe od Karmela (na Okitu se nalazi kapela posvećena Majci Božjoj Karmelskoj) i obiteljske zajednice iz vodičke župe. Postaje križnoga puta na Okitu stare su više od stotinu godina, izgrađene su 1909. kao dar vodičkih iseljenika iz Australije.