Pita li se toponomastičare, anđeli obitavaju u Rafaelima kod Višnjana, Gabrilima kod Cavtata, Mihajlijama kod Brestovca ili Anđelima kod Matulja. Pita li se otočane, anđele se može zateći i u samostanu Anđela čuvara na Korčuli i u crkvi Anđela čuvara na Pagu. No možda je i najveća gustoća anđeoske naseljenosti na sjeveru Hrvatske, gdje se nalaze Vražje oko, Vražja peć, Vražji vrt, Vražji stolček i Vražji prolaz. Ni biblijski pisci ne dvoje da je zemlja najmilija upravo palim anđelima. Ako je »Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta« bačen na zemlju sa svojim anđelima – kako svjedoči Ivan – ne iznenađuje Petrovo upozorenje da i dalje zemljom obilazi »tražeći koga da proždre«. I dvokratno priznanje Satana iz knjige o Jobu – »Prođoh zemljom i obiđoh je« – potvrđuje Kristov uvid da nečisti dusi »lutaju bezvodnim mjestima«. Ogledni je primjer takva đavolskoga selišta kraj gdje je Isus zatekao čovjeka opsjednuta legijom zloduha.
Je li spomenuti kraj bio gerazenski, gadarenski ili gergezenski? Je li se opsjednuti zadržavao na njegovim putovima ili u obližnjoj pustinji? Je li opsjednut bio samo jedan ili dvojica? Jesu li dusi Isusa zaklinjali tek da ih ne istjeruje iz njihova obitavališta ili da ih ne protjeruje u Bezdan? Oko tih pitanja trojica se evanđelista ne slažu, no i činjenicama oko kojih se slažu – grobnicama i lancima, poklonstvom zloduha i propašću svinja – umjetnici su se kroz povijest slobodno služili. Ogledan je primjer Nizozemac koji se na svoje umjetnine potpisivao – naočalama. Učinilo bi se da je Paulu Brilu, omiljenomu fresko-slikaru dvojice baroknih papa, izlječenje opsjednutoga poslužilo tek kao izlika za jedan od njegovih uljem na bakru izvedenih »stjenovitih pejzaža«, na kojem je od svih evanđeoskih detalja zadržao tek onaj stočarski. No ipak je zloduhi uzmak i živinski juriš atmosferično sažeo sjenovitom simbolikom dima.
»Kao da me jurila opaka sjena«, opisala je Ana García Manzanas zloduho uznemirivanje kojemu nije manjkalo ni zveketa lanaca ni životinjskoga stenjanja. Konačnu napast kojom je prokušan poziv španjolske blaženice – umrle 1626., kada i Paul Bril – buduća je karmelićanka nadvladala utekavši se Presvetomu Trojstvu, koje joj je priteklo u pomoć u prilici sličnoj Abrahamovim anđeoskim gostima. Blaženoj Ani od Svetoga Bartolomeja to ipak nije bio prvi susret s đavlom, kojega je na uzmak tjerala spavajući u vlažnoj pećini na polomljenom posuđu, odjevena u grubo platno. I prije nego što ju je sveta Terezija Avilska prihvatila kao prvu svjetovnjakinju bosonogoga karmela, razabrala je da se »duhovi tame« služe i njezinim rođacima i prijateljima – iako je s obitelju često slavila misu i molila krunicu. I više od dara razlučivanja duhovni joj lik sažima činjenica da joj je svetica izdahnula u njegovateljskim rukama. Tu obitavaju anđeli.
