Američki predsjednik Donald Trump nominirao je Michaela Doursona za novoga upravitelja Ureda za kemijsku sigurnost i prevenciju onečišćenja. Taj je položaj drugi po važnosti u državnoj Agenciji za zaštitu okoliša (EPA). Onaj tko upravlja tim uredom ima mogućnost utjecati na standarde sigurnosti, na regulaciju otrovnim tvarima, određivanje graničnih razina onečišćenja, definiciju štetnosti…
Michael Dourson profesor je toksikologije na sveučilištu u Cincinnatiju, stručnjak je za procjenu rizika od kemikalija, član je različitih stručnih društava i autor mnogih znanstvenih publikacija iz područja regulatorne toksikologije. Međutim, nakon nominacije za visoku dužnost otkrivena je i druga strana njegovih medalja. Mnogi znanstvenici, političari, predstavnici civilnih udruga i medija smatraju da je životopis profesora Doursona nespojiv s funkcijom upravitelja ureda u kojem se odlučuje o tržišnoj sudbini kemijskih proizvoda.
Djelatnost profesora Doursona izravno je povezana s industrijom i privatnim tvrtkama. On je 1995. godine osnovao konzultantsku tvrtku TERA (Toxicology Excellence for Risk Assessment) koja surađuje i pruža usluge naftnoj, agrokemijskoj, duhanskoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, kao i stručnim udrugama i organizacijama koje promiču interese industrije. U TERA-i se provode procjene rizika od kemikalija i izrađuju se stručna mišljenja o sigurnosti proizvoda na tržištu. Među naručiteljima studija bile su kompanije »Dow Chemical«, »CropLife America«, »American Chemistry Council«, »American Petroleum Institute«, »Koch Industries«, »Eastman Chemical«, »Burger King« i druge.
Najčešća uloga profesora Doursona i njegove tvrtke TERA je da na znanstveno utemeljen način opravdaju sigurnost ispitivane tvari, da predlože podizanje dopuštenih granica onečišćenja ili da statistički umanje vjerojatnost štetnih posljedica za zdravlje i okoliš. Već dvadesetak godina uspješno brane rizične kemikalije, odnosno proizvode koje su na tržište emitirale kompanije koje plaćaju Doursona za procjenu rizika. Među tvarima kojima je stručno umanjena štetnost i povećana dopuštena izloženost nalaze se olovo, arsen, krom, benzen, mnogi pesticidi, trikloretilen, brompropan, dioksan, akrilamid…
Zbog sklonosti da uljepšava toksične profile kemikalija Doursona često smatraju apologetom i glasnogovornikom kemijske industrije, a njegova konzultantska tvrtku TERA nalikuje uredu za izdavanje dozvola onečišćivačima. Scott Faber, predstavnik Radne skupine za okoliš (EWG), Doursona naziva »Mister Pay to Spray« (»gospodin Plati pa Mlati«, u slobodnom prijevodu), te upozorava: »Nominacija Michaela Doursona za visok položaj u EPA-i je kao da Philipa Morrisa zaposlite u Američkom udruženju za pluća.«
Profesor Dourson poznat je i po svojem kontroverznom stajalištu da su mala djeca otpornija na štetno djelovanje pesticida. Stoga ne čudi da je tijekom konzultantskoga rada u TERA-i odredio minimalne dopuštene granice za pesticid klorpirifos, koje su pet tisuća puta veće od onih koje propisuje EPA. Prošle je godine najavljena zabrana, prema europskom primjeru, toga pesticida u SAD-u, ali njezino donošenje sada postaje upitno. Također, ekspertna je skupina profesora Doursona prema narudžbi prehrambene industrije (»Frito-Lay« i »Burger King«) izradila izvještaj prema kojem je sigurna doza za akrilamid deset puta veća od one koju su definirale nadležne institucije. Akrilamid je neurotoksin koji nastaje kod pripreme brze hrane (posebice pomfrita), koju (pre)često konzumiraju upravo – djeca.
I mnoge druge kemikalije koje su svrstane na crnu listu imaju sada priliku »preživjeti« jer ih je Dourson još ranije proglasio – sigurnima. To se posebice odnosi na trikloretilen, brompropan i dioksan, vrlo štetne kemikalije koje su u vrijeme Obamine administracije proglašene »top 10« otrovima. Na pitanje novinara zbog čega redovito surađuje i podupire predstavnike industrije i trgovine Dourson neprimjereno odgovara: »I Isus se družio s bludnicama i poreznicima. Ručao je s njima.«
Michael Dourson nije samo u financijskom, nego i u ideološkom sukobu interesa. Njegov se životopis i karijera temelje na kritici pretjerane čistoće okoliša i preuveličanih rizika. Uspješno je podizao granice dopuštenoga zagađenja i omogućio industriji da nastavlja svoj »business as usual«. Stoga, za njega, svaki prigovor tomu bogatomu opusu može biti svojevrsni – životni poraz. Dourson nalikuje na toksikološke ideologe koji se okupljaju oko teorije hormeze. Prema toj je tezi dobro za čovjeka da stalno bude izložen malim dozama industrijskih otrova jer tako jača svoju otpornost.
Taj slučaj pokazuje kako se političkim izborom pogodnih ljudi, upitne struke, ali i morala, mogu osigurati mehanizmi za primjenu labavih regulacija i laksativnih pravila. Stručnjaci koji agresivno umiruju javnost, a znanost pretvaraju u trgovačke konzultantske kuće, ne bi smjeli preuzeti položaje važne za zaštitu zdravlja i okoliša.
