Oskarovca Morgana Freemana (»Djevojka od milijun dolara«, »Vozeći gospođicu Daisy«, »Iskupljenje u Shawshanku«) mnogi filmski kritičari i ljubitelji filma smatraju jednim od najvećih živućih glumaca i ponajboljim naratorom dokumentarnih filmova. U svojoj dugoj i plodnoj karijeri glumio je u više od stotinu filmova, okušao se u režiji, produkciji i poduzetništvu: njegova tvrtka »ClickStar« bila je jedna od prvih u distribuciji filmova preko interneta (tvrtka nije opstala, ali ne može mu se zanijekati inventivnost), a i s napunjenih osamdeset godina još uvijek ne posustaje (dva filma u postprodukciji u kojim glumi očekuju se u kinima sljedeće godine). Zajedno s Lori McCreary osnovao je 1996. godine tvrtku »Revelations Entertainment« koja je, među ostalim, producirala filmove »Pod sumnjom« (2000.), »Invictus« (2009.) i »Ugovor« (2006.), kao i televizijske serije »Igra moći« i »Priča o Bogu s Morganom Freemanom« koje se sada prikazuju na Hrvatskoj televiziji (druga sezona »Igara moći« i prva sezona »Priče o Bogu«). Do sada su na Hrvatskoj televiziji prikazane tri epizode serije »Priča o Bogu s Morganom Freemanom«, a planira se prikazivanje i preostalih triju epizoda iz prve sezone.
Televizijska serija »Priča o Bogu s Morganom Freemanom«, kao što i sam naslov naznačuje, pokušava dati odgovor na pitanje svih pitanja: postoji li Bog i može li se njegova opstojnost dokazati? Međutim, pristup tomu temeljnomu pitanju nije sveden na debatu između teista i ateista, nego je sličniji načinu na koji se tim pitanjem bave komparativne religije, što znači da se ista pitanja postavljaju i pripadnicima različitih religija i raznim znanstvenicima, povjesničarima, arheolozima, teolozima i filozofima. Tako se dolazi do važnih informacija na temelju kojih je moguće, među ostalim, zaključiti u čemu se pojedine religije razlikuju, odnosno što im je zajedničko. Svaka epizoda serije bavi se različitim aspektima religioznosti i pokušava iz različitih kutova pristupiti tomu temeljnomu pitanju Božje opstojnosti i drugim važnim pitanjima koja slijede iz toga najvažnijega pitanja, a odgovore (ili barem pokušaje) nude pripadnici raznih religija i filozofskih škola.
Prva epizoda nosi naslov »Onkraj smrti« i traži odgovore na pitanje što se događa kad čovjek umre, i nastavlja li živjeti na neki način i poslije smrti. »Apokalipsa«, druga epizoda serije, pomaže razumjeti pravo značenje Otkrivenja kao duhovnoga događaja spoznaje, za razliku od sada već uvriježenoga (a pogrješnoga) tumačenja da je apokalipsa tragičan događaj kojim započinje strašan kraj svijeta praćen ratovima, prirodnim nepogodama i smrću. Treća epizoda, pod nazivom »Tko je kao Bog?«, sugerira da je nemoguće shvatiti tko je i što je čovjek, a da se prije toga ne razumije odakle je došao i tko (ili što) stoji iza toga: je li čovjek stvoren na sliku i priliku Boga ili je rezultat slučajnosti unutar koje se dogodila evolucija? Četvrta epizoda bavi se stvaranjem, peta problemom zla u svijetu, a šesta onime što se obično naziva čudima u vjerskom smislu.
Jedan od hvalevrijednih aspekata te televizijske serije, uz vrhunsku produkciju, jest činjenica da Freeman gledatelje vodi na put oko svijeta te ih na mnoštvu različitih lokacija upoznaje s raznim vjerovanjima, običajima i religijama koje su nastajale (neke su u međuvremenu nestale, a za neke se smatralo da su u potpunosti nestale, ali su se ponovno počele širiti) tijekom ljudske povijesti kao pokušaji da se odgovori na bitna pitanja koja si ljudi postavljaju. Također, možemo čuti i vidjeti što znanost nudi kao odgovor na ta pitanja, kao i objašnjenje nekih manifestacija religijskih fenomena. U tom kontekstu serija u nekoj mjeri pomiruje vjeru i znanost jer ukazuje na činjenicu da teološko i znanstveno objašnjenje stvaranja svijeta nije nužno sukobljeno: pitanje je kako se shvaća simbolički jezik Biblije i može li empirijska znanost dati potpune odgovore na sva pitanja. Također, ne događa se često da se o složenim stvarima raspravlja na jednostavan, razumljiv način, a da se istovremeno ne banalizira važnost materije, ali upravo je to uspjelo autorima serije. Freeman razgovara sa znanstvenicima, teolozima, antropolozima, vjerskim vođama i vjernicima koji pripadaju raznim religijama, kulturama, običajima i svjetonazorima. Ipak, to ne znači da su prostor dobili baš svi, kao što se pogrješno tvrdi na službenim mrežnim stranicama HRT-a gdje stoji da se [Morgan Freeman] »susreće s pripadnicima svih vjera…« jer to nije bio cilj niti bi to bilo moguće, s obzirom na činjenicu da samo unutar hinduizma postoje tisuće raznih grupacija i pripadajućih teoloških tumačenja.
Možda je najviše pozitivna strana serije u tome što se o svakoj religiji koja je predstavljena govori s poštovanjem te se na nepristran način predstavljaju činjenice o tome tko u što vjeruje ili što prakticira. Freeman ne zauzima ničiju stranu: on i njegovi suradnici putuju po raznim dijelovima svijeta i traže činjenice i informacije iz prve ruke. Možda će neki biti razočarani time što Freeman nije više vremena posvetio judeokršćanskim temeljima zapadne civilizacije i važnosti Katoličke Crkve u svjetskim okvirima kao najveće religije po broju deklariranih vjernika, ali to autorima nije ni bio cilj jer bit nije u tome da su nužno u pravu oni koji su u većini, nego da se i ta većina (posebno u hrvatskom slučaju) upozna s vjerovanjima, ritualima i običajima drugih religija. Naravno, nema riječi ni o promidžbi sinkretizma (spajanje različitih vjera u jednu zajedničku), što nije rijedak slučaj kod zagovornika New Agea koji svoje ideje pokušavaju progurati raznim kanalima, ali barem ovdje to nije bio slučaj. Dakle, od »Priče o Bogu s Morganom Freemanom« ne treba očekivati neke dublje teološke analize kršćanstva, ali nas može podsjetiti na temeljna egzistencijalna i filozofska pitanja te štošta naučiti o drugim religijama i kulturama koje su isprepletene vjerskim običajima.
Uz već poznatu činjenicu da je Morgan Freeman izvanredan narator prepoznatljiva autoritativna, ali ugodna glasa, simpatična činjenica u kontekstu serije »Priča o Bogu« jest i to da je u dvama navratima glumio Boga u igranim filmovima: »Svemogući Bruce« (2003.) i »Svemogući Evan« (2007.) Naravno, u TV seriji »Priča o Bogu« Freeman ne glumi Boga, nego preuzima ulogu voditelja koji je ujedno i sam u potrazi za odgovorima na neka od vječnih pitanja koja se tiču stvaranja svijeta, opstojnosti duše te početka, kraja i smisla života.
Prema onome što sam Freeman kaže o svojoj vjeri i stavu prema Bogu može se zaključiti da je u seriji scenarij i režiju u potpunosti prepustio drugim ljudima. Naime, u intervjuu za »TheWrap« 2012. godine, Freemanu je postavljeno pitanje smatra li se on ateistom ili agnostikom, na što je odgovorio: »To je teško pitanje jer, kao što sam rekao na početku, mislim da smo izmislili Boga. Dakle, ako vjerujem u Boga, a vjerujem, to je zato što mislim da sam Bog.« Da bi se bolje razumjelo što je Freeman htio reći, treba uzeti u obzir i njegov komentar na tvrdnju da je »Božji čovjek« (što je ustvrdila voditeljica) tijekom njegova gostovanja u jednoj emisiji CNN-a 2013. godine: »Ne, ja nisam Božji čovjek. Nikada to nisam rekao. Ja sam čovjek vjere.« I opet u intervjuu za »TheWrap« iz 2012. godine: »Moj sustav vjerovanja ne uključuje stvoritelja kao takvoga – nekoga koga nazivamo Bogom, tko nas je stvorio na svoju sliku.« Freeman je poslije rekao da njegovo iskustvo rada na »Priči o Bogu« nije promijenilo njegove stavove o religiji. Prema tome bi se moglo zaključiti da se Freeman u cijeloj seriji »Priče o Bogu« ponaša vrlo profesionalno jer se nigdje ne vidi njegov (bizarni) stav koji vjerojatno nitko i ne može do kraja razumjeti osim njega samoga.
