Knjiga »Marijin izbor – Božje rješenje za civilizaciju u krizi«, otkad je u svibnju objavljena, već je mjesecima među najprodavanijim knjigama u SAD-u. Napisala ju je Carrie Gress, izvrsna poznavateljica marijanske pobožnosti, znanstvenica, doktorica filozofije te vrsna komentatorica američkih katoličkih portala. S obzirom na to da je Sjeverna Amerika većinom protestantska zemlja, uspjeh te knjige još više iznenađuje…
Autorica Gress udana je i majka je četvero djece, dviju djevojčica i dvojice dječaka, i svi su mlađi od osam godina. Odgojena je u vrlo hipotetski katoličkoj zemlji na zapadnoj obali SAD-a, u državi Oregon, kako kaže, u jednoj od najmanjih kršćanskih država.
»Tijekom odrastanja išli smo nedjeljom na misu, a pohađala sam i katoličke škole, ali tu je bilo vrlo malo stvarnoga katoličkoga nauka i u propovijedanju i u razredu. Tako sam u poznavanju Crkve imala potpunu zbrku. Bila sam prosječna američka mlada djevojka, barem do svoje 15. godine. Tada je, naime, momu otcu dijagnosticiran rak gušterače i on je umro nekoliko dana nakon moga 16. rođendana. Nešto prije nego što mu je dijagnosticiran rak čula sam za Gospina ukazanja u Međugorju. Naša obitelj planirala je tamo putovati upravo prije dijagnoze otčeve bolesti, tako da tamo nikada nismo išli kao obitelj. Godinu dana kasnije išla sam sama u Međugorje s grupom gimnazijalaca. Tek sam kroz to iskustvo shvatila da je ova Crkva istinska Crkva, i da je to jedino mjesto gdje mogu zaista naći mir, utjehu, ohrabrenje i nadu. Otčeva smrt ostavila me je s mnogo pitanja i vodila me da Boga tražim kako god mogu, na svaki način. Mislim da me je to natjeralo da odrastem veoma brzo i da na život gledam s dubokim razumijevanjem, shvaćajući kako je zapravo krhak. Žalosno je, ali istinito, da tada još uvijek nisam bila dobro poučena o moralnom učenju Crkve. Sve to bilo je prije pojave interneta, tako da je bilo teško doznati što treba čitati, komu vjerovati, i tako dalje. Konačno, kad sam došla na fakultet, počela sam moliti krunicu sa ženama koje su bile vršnjakinje moje majke i one su mi pomogle da se posvetim Mariji, ali su mi pomogle i u upoznavanju punoga crkvenoga nauka.«
Upitana kad se »zaljubila« u Mariju, Isusovu Majku, rekla je: »Pretpostavljam da je moje iskustvo s Marijom bilo ispunjenje jedne od velikih nada i vjerovanja. Uvijek su me fascinirala njezina ukazanja. Sjećam se filma ‘Pjesma o Bernardici’ koji sam još kao mala djevojčica gledala s velikom pozornošću. Tijekom mojih putovanja u Međugorje postajala mi je još bliža. Uvijek sam osjećala da s njom imam vrlo intelektualan odnos, ali ne i odnos ‘od srca srcu’. Trebalo je mnogo više vremena da je s tim ‘komadićem srca’ upoznam kao majku, i da je zavolim. To se vjerojatno nije dogodilo sve dok i sama nisam postala majka te shvatila dužinu vremena i puta koje ću morati prijeći sa svojom djecom, tako da sam, kad sam počela razmišljati na ovaj način, bila zatečena njenom ljubavlju prema meni.
Iz Oregona sam se odselila na istočnu obalu da bih nastavila studij i diplomirala. I to je u golemoj mjeri pomoglo mojoj vjeri jer sam bila okružena katolicima moje generacije. Do tada sam većinom bila s ljudima mnogo starijim od mene, ili onima koji su bili angažirani u crkvi. Sad je bilo izvrsno naći nekoga tko je ravnopravan u poimanju vjere.«
Upitana moli li krunicu, rekla je: »Da. Molim krunicu svaki dan, obično između pet i 20 desetica (to znači – jedno do sva četiri otajstva). Molim pet desetina svake večeri sa svojom obitelju i potom izmolim još pokoju, nakon što djecu stavim spavati, ili iskoristim druge mirne trenutke tijekom dana. Otkad imam djecu znatno sam promijenila svoj molitveni život jer ne mogu više ići u crkvu kad god bih poželjela i ostati u molitvi na neko duže vrijeme. Trebala sam naučiti slušati i govoriti našemu Gospodinu i našoj Gospi na druge načine u svojoj domaćoj Crkvi.«
Na pitanje razmatra li o otajstvima dok se moli, odgovorila je: »Da, razmatram o otajstvima, ali sam uvijek svjesna poticaja Duha Svetoga tijekom molitve krunice – tako da, ako moje misli odlutaju od otajstva, Duh je pažljiv i gleda kamo to vodi. Možda me vodi da se saberem u mislima, ili mi nadolazi nova misao koja će mi pomoći u postupanju sa svojom djecom, ili u mom pisanju, ili na nekom drugom području života, ili… postoji netko komu je potrebna moja molitva.«
O motivu da napiše knjigu »Marijin izbor« kazala je: »Postoji knjiga ‘Blaženi izbor’ koju je napisao bivši katolik, a sada pravoslavac, novinar, koji naglašava potrebu da kršćani trebaju razmotriti ideju o izgradnji svojih vlastitih vjerskih zajednice koje će nas voditi protiv progona kršćana. Imam duboke osjećaje i volim sv. Benedikta iz Nursije, tako da sam se zainteresirala za taj pogled na stvarnost. Kad sam pogledala sadržaj knjige i teme o kojima govori, poput islama, progona kršćana, hereze i sekularizma, palo mi je na pamet, shvatila sam, da Marija ima mnogo bolji i veći značaj za istraživanje i obradu tih tema tijekom svih stoljeća. Sv. Benedikt bio je izvanredan svetac za obradu tih tema tijekom stoljeća. Sv. Benedikt iz Nursije bio je izvanredan svetac, koji je Crkvi dao monaški sustav, ali on je ograničen određenim vremenom, što sam objasnila u svojoj knjizi. Ali naša Gospa učinila se dostupnom u potrebama ljudi tijekom mnogo dužega vremena, i to na mnogo izravniji i učinkovitiji način. Evo, samo primjer Guadalupe u Meksiku. To je sjajan primjer – kad se pogleda detalje – negdje između 4 i 10 milijuna obraćenika bilo je zahvaljujući tomu njenomu ukazanju. Ali, postoji obilje drugih svjedočanstava koje se odnose na njezino posredovanje.«
Na upit kakav je prijem i što je tema knjige »Marijin izbor« rekla je: »Knjiga se jako dobro prodaje. Objavljena je u svibnju ove godine i otkako je objavljena – na vrhu je prodaje. To je knjiga koja se širi preporukom ‘od usta do usta’, tako da i dalje očekujem dobru prodaju. Knjiga je istinski velika slika pogleda na Mariju i toliko toga što je ona učinila tijekom povijesti. Većina knjiga o Mariji govori s teološkoga gledišta, ili su to knjige o njenim ukazanjima, a ja sam željela povezati mnoge točke između onoga što je ona učinila na mnogim mjestima. Tako sam, na primjer, mogla povezati mnoge događaje da bi se vidjelo da ona djeluje geopolitički, ne samo lokalno; da se vidi da ona pomaže u oblikovanju kulture i da se vide neke od poveznica između različitih ukazanja. Na površinu su izranjali obrasci i, kako mi je rekao jedan od onih koji su sa mnom razgovarali, mislim da sam pomogla da Mariju doživimo mnogo pristupačnijom i humanijom. Ona sigurno nije samo statični, slatki lik na slici, ona je stvarna. Željela sam to prenijeti ljudima kopajući duboko u povijest.«
Na upit kako uspijeva biti supruga, majka i aktualna komentatorica odgovorila je: »To je katkada neizvjesna ravnoteža, posebice jer u isto vrijeme podučavam kod kuće svoje dvije najstarije kćeri. Znam da mi je u tom smislu mnogo pomoglo moje prethodno iskustvo rada kao novinarke u Rimu, ali i to da sam u stanju redovito preletjeti, ‘skenirati’ sve što se događa i tako uvijek biti upoznata s tekućim događajima. Pisanje općenito znači usredotočiti se na temu i u tome ustrajati. Novinarstvo i moj doktorski rad duboko su mi utisnuli te vrline. Obično pišem noću, nakon što svi odu na spavanje i u kući je tiho. Nekako sve to dobro funkcionira. Imam također nevjerojatnoga supruga koji me snažno podržava, i u tome je sva razlika. Predmnijevam da ću uskoro morati usporiti – školski rad djevojčica svake godine zahtijeva sve više pažnje.«
Upitana što misli o rodnoj ideologiji, kazala je: »Mislim da je to tragičan odjek, odgovor na mnoge bolesti naše kulture, napose sloma obitelji, koje su počele ‘seksualnom revolucijom’, posebno s pojavom kontracepcijske pilule. To je stvorilo shvaćanje da seksualnost nema bilo kakve veze s rađanjem djece i otvorilo je vrata razmišljanju o seksualnosti samo kao užitku. Tom promjenom vrata su se otvorila čak i smiješnomu shvaćanju o ženama koje se udaju – same za sebe (što se doista dogodilo). Grijeh nas uvijek dovodi do degradacije i toga da postanemo karikature ljudi kakve je Bog zamislio. Međutim, ima tako mnogo ljudi koji su prazni i traže kako bi ispunili prazninu u svojim srcima. Tužno je, ali poput svih drugih ideologija ni rodna ‘fluidnost’ neće ispuniti tu rupu, ali će nanijeti mnogo patnje.
Mislim da je rješenje povratak našoj Gospi. Na prvi pogled ovo može izgledati vrlo jednostavno, pa čak i naivno, ali ovo je upravo ono što je bit moje knjige. Postoje problemi koji se ne mogu riješiti s više propisa. Vrlo često svijet traži da se nešto pomete, ili traži goleme promjene koje će pokušati ‘fiksirati’ stvari, ali poslije, kad ti pokušaji propadnu, postajemo frustrirani i očajni. Moj je prijedlog onaj postupak koji nam je poznat iz Biblije: borba između Davida i Golijata. Počnite s malim, s nekoliko kamenčića ili zrnaca u ruci, i molite našu Gospu za pomoć. Znamo, ona nikada ne će doživjeti neuspjeh, nikada kad ju molimo, ne će nas iznevjeriti. Ali moramo tražiti! Moramo moliti! Ne možemo podcijeniti snagu krunice, osobito snagu koju čak i jedan pojedinac ima. Možemo imati veliku nadu čineći nešto malo.«
