Je li betlehemsko svjetlo svjetovna ili crkvena manifestacija?
Andrea R.
Betlehemsko svjetlo mira prvi je put došlo u Hrvatsku 1992. godine, a od tada je tomu događaju pokrovitelj Hrvatski sabor. Riječ je o inicijativi koja je započela 1986. godine u Austriji, u sklopu dobrotvorne misije za djecu s poteškoćama, kao i za ljude u potrebi. Ta se inicijativa vrlo brzo proširila u više europskih zemalja, te u Americi. Kako ističe Laudato.hr, tu je inicijativu na božićnu večer 1986. u emisiji austrijske televizije potaknula jedna gledateljica. Ona je u toj emisiji u kojoj ljudi pomažu jedni drugima kao zahvalu odlučila pokloniti svjetiljke umjesto božićnih darova.
Tako se zapravo razvila ideja betlehemskoga svjetla mira, a jedan predstavnik austrijskih izviđača na prvu nedjelju došašća svake godine u špilji Kristova rođenja u Betlehemu pali svjetlo te ga nosi u Beč u zrakoplovu i to je jedino otvoreno svjetlo koje smije putovati u zrakoplovu. Nakon slavlja u glavnom austrijskom gradu betlehemsko svjetlo mira izviđači iz uključenih zemalja prenose u svoje zemlje.
Naši izviđači i katolički skauti donose ga u zagrebačku katedralu te se potom širi dalje po hrvatskim gradovima i župama, a župljani ga mogu ponijeti u svoje domove i obitelji. Kao i njegovi prethodnici sv. Ivan Pavao II. i papa u miru Benedikt XVI., i papa Franjo prima betlehemsko svjetlo mira koje je od svjetovnoga događaja vrlo brzo postalo i simbol Božića i naše su ga crkvene zajednice vrlo rado prihvatile.
Tako je u prosincu prošle godine varaždinski biskup Josip Mrzljak, primajući izviđače u varaždinskoj katedrali, objasnio da se »radujemo svjetlu što je stiglo u katedralu jer ono je zapravo sam Gospodin Isus«. »On je sam za sebe rekao: ‘Ja sam svjetlo svijeta,’ Želimo u tom simbolu svjetla upoznati Isusa«, rekao je mons. Mrzljak, a slične su se poruke čule i u drugim našim katedralama i župnim crkvama koje su se uključile u inicijativu. Dakle, uz betlehemsko svjetlo vezano je i svjetovno i crkveno djelovanje.
Kada počinje prvo koljeno i kada nema zaprjeke za crkveno vjenčanje?
Čitatelj
O toj smo temi višekratno i ranije pisali, ali je očito da ona ne gubi na svojoj aktualnosti pa ćemo ukratko iznijeti samo ključne odgovore na Vaše pitanje.
Prema Zakoniku kanonskoga prava (ZKP) koji je u Katoličkoj Crkvi na snazi od 1983. odredbe o dopuštenosti sklapanja crkvenoga braka iznose se u više kanona, a kanonom 1091. Zakonik kanonskoga prava određuje tko se smije, a tko ne smije vjenčati s obzirom na rodbinske veze i krvno srodstvo.
Germansko i rimsko računanje
Tako u prvom paragrafu toga kanona 1091 jasno piše: »U pravoj liniji krvnoga srodstva nevaljana je ženidba među svim precima i potomcima, bilo zakonitim bilo naravnim«, dok paragraf 2 određuje: »U pobočnoj liniji nevaljana je sve do četvrtoga koljena uključivo«. Treći paragraf ističe da se smetnja krvnoga srodstva ne umnožava, a četvrti određuje: »Neka se nikad ne dopusti ženidba ako ima ikakve dvojbe da su stranke krvno srodne u nekom stupnju prave linije ili u drugom stupnju pobočne linije.«
Kako ističu naši crkveni pravnici (mi često citiramo dr. Matiju Berljaka, dr. Nikolu Škalabrina, dr. Josipa Šalkovića, dr. Velimira Blaževića i druge), u novom Zakoniku kanonskog prava iz 1983., koji je zamijenio onaj iz 1917., nije samo promijenjen način računanja krvnoga srodstva u pobočnoj liniji, tj. da je umjesto germanskoga uvedeno rimsko računanje, nego je i ženidbena zaprjeka krvnoga srodstva u pobočnoj liniji snižena. Tako dr. Blažević ističe da je prema germanskom računanju ženidbena zaprjeka krvnoga srodstva »sezala do trećeg koljena uključivo (unuci od brata i sestre), a prema rimskom računanju to bi bilo do šestog koljena, dok sada seže do četvrtog koljena uključivo prema rimskom računanju, a prema germanskom bi to bilo do drugog koljena (djeca od brata i sestre)«.
Izraditi rodoslovna stabla
Otac/majka i sin/kći krvno su srodni u 1. koljenu izravne loze, a prema novom ženidbenom pravu zaprjeka krvnoga srodstva između dviju osoba postoji ako su im zajednički korijen djed i baka, ili samo jedno od njih (krvno srodstvo u četvrtom koljenu po rimskom računanju), a ne postoji više zaprjeka ako su im zajednički pradjed i prabaka, ili samo jedno od njih (šesto koljeno po rimskom računanju, ili treće koljeno po germanskom računanju), o čemu smo već bili pisali. U tom smo pisanju donijeli i način računanja krvnoga srodstva prema sadašnjem – rimskom računanju, pa su tako dva brata, dvije sestre, brat i sestra srodni u 2. koljenu pobočne loze (»a prema germanskom načinu, kako obični narod kod nas i dalje računa – u 1. koljenu«, piše dr. Blažević). »Djeca od braće i sestara srodni su u 4. koljenu pobočne loze (prema germanskom u 2. koljenu); a djeca njihove djece su srodna u 6. koljenu pobočne loze (prema germanskom u 3. koljenu).
Tetka i bratić/bratična, tetka i sestrić/sestrična, ujak i sestrić/sestrična, stric i sinovac/sinovica srodni su u 3. koljenu pobočne loze (prema germanskom načinu u 1. sa 2. koljenom), a sin/kći i unuk/unuka od brata i sestre su srodni u 5. koljenu pobočne loze (prema germanskom u 2. sa 3. koljenom). U kojem su koljenu, bilo izravne bilo pobočne loze, dvije osobe srodne, osobito ako se radi o daljim rođacima, može se lako izračunati ako se napravi shema i ispišu imena svih osoba za koje se želi odrediti u kojem su one koljenu srodne«, navodi dr. Blažević, ističući da »za utvrđivanje jesu li neki mladić i djevojka, koji bi htjeli sklopiti brak, u krvnom srodstvu, treba izraditi rodoslovna stabla koja bi sezala do njihovih pradjedova i prabaka, posebno za mladića, a posebno za djevojku«.
