Kada jedemo, nije nam dovoljno ono što je jestivo, nego želimo u hrani uživati. Posebnu privlačnost ima hrana koja je ugodna mirisa i okusa, a i koja lijepo izgleda. Koliko se samo pozornosti pridaje hrani u njezinoj pripremi! Biti dobar kuhar znači biti umjetnik, ali to ujedno znači skrbiti za druge. Onaj tko priređuje hranu, čini to iz ljubavi prema onima koji će ju blagovati. Nemoguće je i zamisliti što je sve bilo potrebno da bi hrana došla do našega tanjura. Kada o tome razmišljamo, shvaćamo da je naš svaki zalogaj dar Božje providnosti.
Kršćani još od apostolskih vremena kod stola mole blagoslov prije i poslije jela. Time Bogu zahvaljuju i priznaju da on daje hranu i sve što nam je potrebno za život.
U današnjim okolnostima života, obitelj ima sve manje vremena za zajedništvo pa su zajednički obroci vrlo dragocjeno vrijeme kada je obitelj na okupu. Obiteljski objed sveta je stvar. Jesti u zajedništvu daje nam osjećaj pripadanja jednih drugima i Bogu, od kojega dolaze sva dobročinstva.
Kada se obitelj okupi kod stola, to je idealna prilika i za molitvu. Bogu ne zahvaljujemo samo za hranu, nego i jedni za druge, za zajedništvo i sve u čemu prepoznajemo Božju prisutnost. Okupljanje kod stola podsjeća nas na naše osnovne životne potrebe, kako za hranom tako i za blizinom dragih ljudi.
Obitelj kod stola razgovara, dijeli brige i radosti. No u nekim obiteljima postoji pravilo da se za vrijeme jela ne govori. Pristojnost pak nalaže da se ne govori punih usta, dakle u isto vrijeme dok netko jede, ali nikako ne bi trebalo izbjegavati razgovor! Štoviše, ugodan razgovor poželjan je začin svakomu jelu.
Znamo da su svi članovi obitelji potpora jedni drugima. Djeca trebaju roditelje, a roditelji u djeci pronalaze svoje ispunjenje. I drugi se članovi također oslanjaju na obitelj u svojim potrebama. Kod stola je to posebno vidljivo jer se tu doslovno dijeli i zajednički blaguje hrana koja označuje sve ono što nam je bitno za život.
Tako je i naš Gospodin Isus Krist upravo kod zajedničke večere sa svojim učenicima ustanovio euharistiju. Sebe je ostavio kao kruh svijetu. U kruhu koji se dijeli kao pričest kod svete mise Bog nam daje okrjepu i za tijelo i za dušu. Bog želi da dijelimo i tjelesnu i duhovnu hranu, a to se događa kod obiteljskoga stola: dijeli se pripremljeno jelo i piće kao hrana tijelu, a kroz razgovor i druženje hranimo dušu. Da bi ta duhovna dimenzija bila vidljiva, važno je svaki obrok započeti i zaključiti s molitvom.
2. Otpjevajte jednu duhovnu pjesmu.
3. Ostanite nekoliko trenutaka u šutnji i jednostavno zaključite molitvenu šutnju znakom križa.
4. Neka u molitvi svaki član obitelji izrekne jednu vlastitu zahvalu.
5. Pročitajte redak iz Biblije.
6. Započnite znakom križa prije jela i završite isto tako nakon jela kako bi cijeli obrok uključili u molitvu.
Molitvom prije jela mi zovemo Boga kao gosta za naš stol, a nakon jela kroz zahvalu sebe preporučujemo Bogu. Poneki se u molitvi nakon jela prisjete i dragih pokojnika, moleći i vjerujući da oni sada sjede za Božjim stolom u nebu. Dakle, molitva kod stola nije samo blagoslov za hranu, nego i prilika da se združimo u Bogu.
Ta molitva ne bi smjela biti dugačka. To može biti neka od osnovnih molitava ili kratak blagoslov uz molitveni zaziv za pojedinu prigodu, ovisno o okolnostima. Tako će se zamoliti blagoslov i za kuhare i konobare ako se jede u restoranu, ili će se zamoliti za hranu onima koji toga dana nemaju pripremljen obrok. Tu molitvu ne treba preskakati ako se jede u javnosti. Tada je ta molitva i svjedočanstvo naše kršćanske vjere koje dajemo drugima.
