S početkom ožujka u cijeloj Europskoj uniji zabranjena je prodaja svih kozmetičkih proizvoda koji sadrže butilfenil metilpropional ili, jednostavnije, lilial. Ta kemikalija izaziva alergijske reakcije te je svrstana u skupinu reprotoksina, tvari koje mogu uzrokovati neplodnost ili oštećenje ploda. Radi se o sintetskom aromatskom aldehidu koji se upotrebljava kao mirisni sastojak u regeneratorima za kosu, pjenama za brijanje, parfemima, sapunima, antiperspirantima, dezodoransima, deterdžentima, gelovima i šamponima za tuširanje, lakovima za kosu… Drugim riječima, sve vrste kozmetičkih proizvoda mogu biti impregnirane tim štetnim kemijskim dodatkom.
Mnogi proizvodi poznatih i manje poznatih kozmetičkih kuća, razvikani brendovi ili popularne robne marke sadrže sintetički miris koji podsjeća na miris đurđica. Na etiketama ili deklaracijama proizvoda štetni se aldehid može sakrivati pod kraticom p-BMHCA ili, još manje vidljivo, pod skupnim nazivom – parfem. Već godinama znanstvenici upozoravaju da je riječ o kemikaliji štetnoj za ljudsko zdravlje, no zbog kompromisa s kozmetičkom industrijom i kupovanja vremena prilagodbe dozvola za trgovanje onečišćenim proizvodima produljena je sve do ove godine.
U mnogim je kozmetičkim proizvodima zabranjeni aldehid već ranije zamijenjen novim tvarima, o čijoj se sigurnosti tek trebaju provesti istraživanja. Inovacije u kozmetičkoj industriji očigledno su mnogo brže od toksikoloških ispitivanja. Ta zabrana tek je podsjetnik da je svakodnevna kozmetika, vrlo često, običan kemijski arsenal. Stoga se takva kozmetika, s pravom, naziva kemijskim nasiljem nad higijenom i ljepotom. Poput stotine kemijskih aditiva kojima se nepotrebno opterećuje hrana, tisuće se kemikalija nalazi u kozmetici. Mnoge služe samo za dekoraciju, boju, zaštitu od svjetla ili za konzerviranje proizvoda kako bi se produžio vijek trajanja na policama u trgovini.
Kao što mnogi E-brojevi nemaju nutritivnu vrijednost, tako mnogi kozmetički aditivi nemaju estetsku vrijednost, a ni jedni ni drugi nemaju nikakvu zdravstvenu vrijednost.
Najnovija zabrana sintetskoga mirisa temelji se na službenom mišljenju Znanstvenoga povjerenstva za sigurnost potrošača (SCCS) iz 2019. godine u kojem su objavljeni detaljni podatci o toksičnom profilu liliala. Europska komisija tom zabranom stječe imidž brižne institucije, koja se skrbi o zdravlju Europljana, a s kozmetičkom industrijom nastavlja sukobe zbog parabena, triklozana, nanočestica… S obzirom na velik broj štetnih kemikalija u kozmetičkim proizvodima, zabrana liliala čini se simboličnom.
Kada bi se isti kriteriji sigurnosti primijenili na dezinficijense, posebno na one koji sadrže kvarterne amonijeve spojeve, mnogi bi »pandemijski« proizvodi nestali s tržišta. Uključujući i dezinficijense koji se na ulazima u škole nude djeci. Baš poput liliala, mnogi dezinficijensi sadrže tvari koje pripadaju skupini alergena, reprotoksina i hormonskih otrova. Sve do početka pandemije nisu bili toksikološka tema jer ih u svakodnevnom životu nitko nije često upotrebljavao. Tijekom pandemije njihova je potrošnja porasla za tisuću (!) posto, porast kojega svakako prati povećana učestalost neželjenih posljedica.
Stoga ljudi imaju pravo tražiti od nadležnih institucija dosljednu primjenu sigurnosnih standarda i zahtijevati eliminaciju problematičnih dezinficijenasa s tržišta. Pandemija ne može biti opravdan izgovor za svakodnevnu kemikalizaciju dlanova i okoliša jer ne postoje znanstvene studije koje dokazuju efikasnost dezinficijenasa u pokušajima da se zaustavi širenje koronavirusa. I agresivni dezinficijensi i mirisni lilial mogu se zamijeniti manje škodljivom kozmetikom. No to pretpostavlja dostupnost znanstvenih prigovora, informiranost potrošača, angažman pojedinaca i suradljivost odgovornih institucija.
