U posljednjem prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju pošlo se od činjenice da je u Hrvatskoj više od 213 000 korisnika obiteljskih mirovina, od čega oko 93 posto čine žene kao samostalni korisnici ili uz djecu. Podneseno je više od 140 000 zahtjeva. Polazna veličina za izračun visine obiteljske mirovine visina je mirovine pokojnika. Prema tome od posljednje mirovine koja je pripadala pokojniku ili bi mu pripadala u času smrti određuje se obiteljska mirovina, i to za jednog člana obitelji u visini od 70 posto mirovine, za dva člana 80 posto, za tri člana 90 posto te za četiri ili više članova 100 posto. To bi trebala biti neka vrsta solidarnosti prema brojnijim članovima obitelji pokojnika, ali samo do četiri člana obitelji. Ako je pokojnikova obitelj brojnija, npr. šestero ili više djece, državu ni njezinu pronatalitetnu politiku ta nepravda ne zanima.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 119/22) pokušale su se neke nepravde ublažiti pa su sve dotadašnje i buduće obiteljske mirovine počevši od 1. siječnja 2023. povećane za 10 posto uz dodatno proširenje da preživjeli bračni partner može uz svoju osobnu mirovinu uživati i dio obiteljske mirovine, dakle faktično dvije mirovine.
Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni za uživanje dijela obiteljske mirovine, i to kako slijedi.
Prvi uvjet iz stavka 2. toč. 1. – »ako je jedini korisnik obiteljske mirovine«. To je nedorečeno jer isti zakon dopušta da istu obiteljsku mirovinu mogu dijeliti npr. rastavljeni bračni drug s pravom na uzdržavanje i zadnji bračni drug, pa i tzv. životni partner, dakle osoba iz izvanbračne zajednice. Teoretski je prema zakonu moguće da svi ili sve troje (u pravilu žene) postave zahtjeve za uživanje obiteljske mirovine ili kao samostalno pravo ili samo kao dio obiteljske uz vlastitu. Dakle, u takvim slučajevima, a oni su mogući, nije riječ o »jedinom« korisniku, nego o dva, pa i tri moguća korisnika obiteljske mirovine. Prema slovu zakona kojim je propisan uvjet »jedini korisnik« mirovine, nikomu se ne može priznati pravo na dio obiteljske mirovine jer nije ispunjen uvjet »ako je jedini korisnik obiteljske mirovine«.
Taj primjer potvrđuje nedorečenost i brzopletost pripremanja zakona i njegovih izmjena i dopuna. Očito je da u pripremanju i predlaganju propisa nisu sudjelovali pravnici ni druge stručne osobe koje imaju praktična iskustva u provedbi mirovinskoga osiguranja. Zanemarivanje važnosti stručnoga znanja i iskustava potvrđuje i činjenica da tijekom čitave tobožnje reforme mirovinskoga sustava, koja je započela 1. siječnja 1999., nije napisan ni jedan komentar Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je samo u posljednjih 10 godina mijenjan i dopunjavan deset puta.
Drugi uvjet iz stavka 2. toč. 2.- »ako je navršio 65 godina«. Taj uvjet posebno je diskriminirajući za mlađe obitelji kada ostanu bez jednoga člana, najčešće muškoga osiguranika ili korisnika mirovine, pa ostane mlađa udovica. Prema slovu zakona udovica stječe pravo na obiteljsku mirovinu ako u času smrti supruga ima doživljenih 55 godina.
Sljedeći primjer iz života pokazuje nedorečenost toga uvjeta doživljenja 65 godina. Ako u dvočlanoj obitelji ostane udovica koja je korisnik invalidske mirovine ili postane korisnik takve mirovine u 55. godini ili kasnije, ali prije 65. godine, može nakon smrti supruga birati između svoje invalidske mirovine i obiteljske. Međutim, ne može uz svoju invalidsku mirovinu uživati i dio obiteljske mirovine jer je mlađa od 65 godina. Mora čekati doživljenje 65 godina, ako prije ne umre. Dakle, zakon joj nije ništa dao. Za života supruga živjeli su skromno s dvije mirovine, svaka oko 600 eura, odnosno ukupno 1200 eura mjesečno. Nakon smrti supruga prisiljena je živjeti samo od 600 eura vlastite mirovine. Budući da je mlađa te ne ispunjava propisani uvjet od 65 godina, ostaje bez prava na dio obiteljske mirovine iza pokojnoga supruga. Treba čekati dok ne doživi 65 godina. Znači sve udovice mlađe od 65 godina isključene su od prava na uživanje dijela obiteljske mirovine uz vlastitu mirovinu. Prema tome posebna skrb za siromašne umirovljenike više je privid nego stvarnost.
Treći uvjet iz stavka 2. toč. 3. – ako mu ukupna svota mirovina iz obveznoga mirovinskoga osiguranja u RH ne prelazi iznos od 80 aktualnih vrijednosti mirovine. Kako prosječan čovjek to ne može razumjeti, valja objasniti što to znači. Kako sadašnja vrijednost mirovine (AVM) počevši od 1. srpnja 2023. iznosi 11,77 eura (88,68 kuna), 80 tih vrijednosti iznosi 941,6 eura odnosno 7088 kuna). Prema tome svi korisnici osobnih mirovina (pretežno udovice) čije mjesečne mirovine prelaze svotu od 941,6 eura (odnosno 7088 kuna) isključeni su od prava na uživanje dijela obiteljske mirovine. Dodatno je ograničenje i u činjenici da se dio obiteljske mirovine može uživati samo do visine koja odgovara svoti od 27 posto pripadajuće svote obiteljske mirovine određene samo za jednoga člana, dakle od 70 posto. Ako je npr. mirovina pokojnika 1000 eura, određuje se obiteljska mirovina za jednoga člana od 70 posto, što iznosi 700 eura, pa se tek od tako određene svote određuje 27 posto, što iznosi samo 189 eura. Bitno je znati da osobna mirovina i njoj pribrojen dio obiteljske mirovine ne može ni u kojem slučaju premašiti svotu od 941,6 eura, odnosno 7088 kuna.
Može se zaključiti da proširenje prava na uživanje dijela obiteljske mirovine uz pripadajuću osobnu mirovinu ne će imati učinak posebne socijalne pravednosti iako je ta promjena imala velik odjek u umirovljeničkoj javnosti.
