Početkom srpnja austrijski je parlament izglasao zakon kojim se zabranjuje uporaba herbicida glifozata u čitavoj zemlji. Glifozat je službeno Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) proglasila vjerojatno kancerogenim, a znanstvenici su ga svrstali u skupinu hormonskih otrova. To je zastupnicima državnoga vijeća austrijskoga parlamenta bilo dovoljno da pokrenu postupak eliminacije glifozata. Tako je Austrija postala prva država članica Europske unije koja je u potpunosti zabranila taj kontroverzni herbicid. Iako je Europska komisija produljila poljoprivrednu dozvolu za glifozat sve do 2022. godine, austrijski su političari odlučili prekinuti odugovlačenje te salomonskim rješenjem prekinuti zakonsku trakavicu o glifozatu.
Francuska je vlada prva najavila prijevremenu zabranu glifozata, ali je ove godine odustala od toga obećanja, čini se, zbog pritisaka agroindustrije, poljoprivrednika i »žutih prsluka«. Moguće je da će austrijskoj vladi biti upućena diplomatska nota iz Bruxellesa zbog nepoštivanja zajedničkoga pravila igre prema kojem nije prikladno da jedna država članica zabranjuje proizvod koji je dopušten na tržištu Europske unije. No bez obzira hoće li austrijska vlada dobiti ukor ili ne, odluka austrijskoga parlamenta jasno najavljuje što će se dogoditi 2022. godine, kada će biti aktivirana potpuna zabrana glifozata na svim oranicama Europske unije. U tom je smislu Austrija probila led i, zapravo, pomogla poljoprivrednicima, uključujući i one u Hrvatskoj, da se na vrijeme suoče s potrebom promjene paradigme – zaštita biljaka masovnim prskanjem kemikalijom glifozat više ne će biti moguća.
Prije točno deset godina upravo je Austrija predvodila europski otpor prema genetički modificiranim (GM) usjevima te je, neovisno o Bruxellesu, zabranila Monsantov GM kukuruz MON-810, koji je bio legalan proizvod na zajedničkom europskom tržištu. Uslijedio je znanstveni sukob s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA), koji je Beč izgubio, ali je zato dobivena politička bitka u Europskom parlamentu. Europski ministri okoliša podržali su »svojevoljnu« odluku Beča. Time je Austrija promovirala temeljno demokratsko načelo supsidijarnosti prema kojem pojedine države članice imaju pravo uređivati i regulirati lokalne prioritete i potrebe. Nikolaus Berlakovich, tadašnji austrijski ministar okoliša, izjavio je: »Ova je pobjeda kao da Austrija osvoji europsko nogometno prvenstvo!«
Nekoliko godina kasnije austrijski je (uspješan) pokušaj zaštite lokalne, nacionalne politike dobio podršku u obliku novih članaka europske Direktive o GMO-u. Uvedeni su takozvani imperativni razlozi koji svim državama članicama Europske unije omogućuju više poljoprivredne samostalnosti i neovisnosti o Bruxellesu. Stoga se može očekivati da će novi slučaj austrijskoga »agronacionalizma« također biti podržan i prihvaćen u Europskom parlamentu. Austrijski političari smatraju da je ekološki i zdravstveni rizik zbog masovne uporabe glifozata postao prevelik te se pozivaju na europsko načelo opreznosti (njem. Vorsorgeprinzip), koje pretpostavlja zabranu proizvoda bez znanstvene potvrde sigurnosti.
Austrija je, dakle, započela »novu eru« poljoprivrede, koja se dosad temeljila na intenzivnoj uporabi glifozata. U prijelaznom razdoblju bit će potrebno osigurati kemijsku zamjenu za glifozat, koja će biti manje štetna za okoliš i zdravlje ljudi. Takve zamjene, naravno, postoje, ali su zbog monopola herbicida iz »Monsanta« bile zapostavljene. Naime, glifozat je, zbog masovne proizvodnje i potrošnje, postao vrlo jeftina kemikalija, lako dostupan, postao je navika poljoprivrednika, koji su s vremenom »umislili« da ničega drugoga nema i da se bez njega ne može. Stvorila se vrsta poljoprivredne ovisnosti koja je dodatno poticana komocijom rada na polju jer glifozat je, uz ostalo, sredstvo za izbjegavanje klasičnoga rada na polju – okopavanja, plijevljenja, košnje… Amerikanci su takvu
komociju na oranicama nazvali »no till«; to je bio uvod za njihovu recepciju genetički modificiranih usjeva.
Očigledno je da će države članice Europske unije financijski podržati poljoprivrednike kako bi tranzicija prema ekološki prihvatljivijoj zaštiti bilja i usjeva bila podnošljiva, odnosno manje bezbolna. To je također važno kako europski proizvodi ne bi, zbog dodatnih troškova, bili manje konkurentni na svjetskom tržištu.
Austrija je iskoristila trenutak i preduhitrila sve europske države prikazujući se kao predvodnica odgovornoga i ekološki održivoga gospodarstva. I bez austrijske zabrane glifozat bi u toj zemlji bio zabranjen 2022. godine, baš kao i u svim drugim državama članicama. Međutim, »preuranjenom« zabranom Austrija je osvojila imidž zelene zemlje. Ne bi bilo nikakve štete, nego samo koristi, da isto učini i Hrvatska, predstavljajući se tako susjedima i svijetu kao država s visokim ekološkim i zdravstvenim standardima. Još nije kasno.
