U Domu kulture u Gvozdu na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, predstavljene su novoizdane knjige poezije akademika Luke Paljetka »Pitomi urlici« i fra Ive Kramara »Čavli zime«. U organizaciji župe sv. Petra i Pavla na čelu s fra Tomom Jurićem o novoobjavljenim knjigama govorila je doc. dr. Jadranka Pavić te autori. Premda su oba autora s dubrovačkoga područja, ipak je akademik Paljetak rođeni Dubrovčanin, a o. Kramar upravitelj samostana u Pridvorju i policijski kapelan Dubrovačko-neretvanske policijske uprave. Poveznica su im bosanski franjevci, koji su pridonijeli organizaciji književnoga događaja u Gvozdu. Naime, župnik u Gvozdu o. Jurić, zatim susjedni župnik u Vojniću o. Ivo Bošnjak i o. Kramar članovi su Franjevačke provincije Bosne Srebrne koji dijele svoje zajedništvo s narodom u potrebi. Među nazočnima bio je i policijski kapelan Sisačko-moslavačke policijske uprave Ivo Borić, a prisutni su bili načelnik i donačelnici Vojnića, brojni mještani Gvozda i Vojnića te predstavnici udruga Hrvatskih dragovoljaca iz Velike Gorice i hrvatskih branitelja iz Gline.
O. Jurić rekao je da je zahvalan autorima na dolasku u Gvozd, koji županija i državna razina često zaboravljaju, posebno kad je riječ o kulturnim događanjima. »Narod je željan kulturnih događanja, a kad se odazovu pjesnici poput akademika Paljetka i o. Kramara, to pogotovo ispunjava kulturom duše ljudi. Mala hrvatska mjesta zaslužuju mnogo više, a kad se k tomu pojave pjesnici, otvara im se nada u bolje sutra, u svijetlu budućnost. U socijalnim teškoćama nije lako ljudima u malim mjestima jer često ne mogu poći do velikih mjesta na kulturne sadržaje. Stoga nam je želja i molba da nas ne zaborave hrvatski kulturni djelatnici. Bili bismo radosni da nam koji put dođe i koja kazališna skupina te da bude predstavljanje i drugih kulturnih sadržaja«, rekao je o. Jurić.
Govoreći o knjigama, dr. Pavić je istaknula: »Kultura nema granica, ona je temelj civilizacije, ona spaja ljude, a poezija pak izlazi iz ljudskoga srca i razbija sve predrasude i okove. Ljudske sudbine imaju uspone i padove pa je ponekad poezija utjeha. U njoj se svatko može naći, pa tako i u knjigama ‘Pitomi urlici’ i ‘Čavli zime’, a dolazak na predstavljanje od najmlađih do najstarijih potvrđuje da je narod ‘gladan kulturnih zbivanja’.«
Mnogo je pjesama nastalo upravo za vrijeme koronavirusa, a neke su i starijega datuma, posebice kod akademika Paljetka koji ih s mnogo ljubavi posvećuje svojoj pokojnoj supruzi. Snagu misli i riječi pokazuje i pjesma »Domovina« u kojoj pjesnik zaključuje: »Zalud bdiju oni što čuvaju je ako ne drži stražu onaj što domovine nema, a od njih sviju najviše na nju gleda, i nema od nje dražu.« Uz analizu više pjesama obojice autora, dr. Pavić je istaknula da su pjesme svojevrsna meditacija, potiču na duboko promišljanje, a njihov je sadržaj prilagođen širokomu krugu čitatelja. Kazala je i da su one životni filozofski fragmenti, poput riječi pjesme »Pitanje« autora Kramara: »Pitat ćeš jednoga dana / dok budeš bježao u samoću: / Znaš li pjevati posmrtnu pjesmu životu? / Lišće će s vjetrom ispucati / posljednje metke, / osunčat će zubati dan. / Morat ćeš poći dalje.« Autori knjiga akademik Paljetak i o. Kramar pozvali su mlade da pišu i njihove roditelje i učitelje da ih potiču jer talent se često skriva iza nesigurnosti koju prekriva nedostatak hrabrosti i podrške. (A)
