S posljedicama klimatskih promjena suočava se i Hrvatska, i to sve više, jer temperatura u Mediteranskom bazenu raste za 20 posto brže od globalnoga prosjeka, zbog čega bi mogla do kraja 2040. porasti za 2,2 Celzijeva stupnja. Tako je i u Hrvatskoj prisutan trend zatopljenja, a projekcije pokazuju mogućnost češće pojave vrućih dana i toplinskih valova te posljedično tomu negativan utjecaj na zdravlje ljudi, povećanu potrošnju električne energije za hlađenje uz nedostatak vode te sušna razdoblja i povećanu opasnost od izbijanja požara.
Ministarstvo gospodarstva i održivoga razvoja podsjeća da su temperaturne prilike u Hrvatskoj u lipnju 2022. bile ekstremno tople na čitavu teritoriju s temperaturama od 3,0 – 4,3 Celzijeva stupnja više od prosjeka za razdoblje 1981. – 2010. godine te je na nekoliko mjernih postaja zabilježen povijesni rekord. Na pojavu toplinskih valova koji utječu na zdravlje i povećavaju smrtnost građane je upozorio i Državni hidrometeorološki zavod, a broj dana s uvjetima za takva upozorenja raste, što je najviše bilo izraženo u srpnju i kolovozu 2022.
S klimatskim promjenama raste i broj bolesti povezanih s njima, poput denga-groznice koja je zabilježena i u Hrvatskoj, a područja s povećanom vjerojatnošću infekcije virusom Zapadnoga Nila mogli bi se proširiti, primjerice, u istočnoj Hrvatskoj već 2025. godine. Suše i toplinski valovi donose veći rizik od izbijanja i širenja požara, a dugotrajni nedostatak oborina tijekom 2022. negativno je utjecao na poljoprivredu, ali isto tako je za posljedicu imao i uvođenje mjera ograničenja potrošnje pitke vode u srpnju, posebice u Istri.
Kako ističu u Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja, dostupnost vode u Mediteranskom bazenu uvelike bi se mogla smanjiti, točnije, mogla bi biti među najvećim smanjenjima u svijetu.
U 2022., u usporedbi s prethodnom godinom, zabilježen je ne samo veći broj požara, nego i veći broj ozlijeđenih i smrtno stradalih osoba, a suša je uzrokovala i 300 milijuna eura štete u poljoprivredi.
Iako je Hrvatska u travnju 2020. usvojila Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama, tri godine nakon toga još nije dovršen Akcijski plan za njezinu provedbu, no u Ministarstvu kažu da će biti objavljen do kraja ove godine, ali da su zato mnoge mjere preuzeli različiti sektori i uključili ih u svoje strateške i planske dokumente.
Dok Hrvatska tek izrađuje akcijski plan, u Austriji su već odavno prepoznali važnost sustavnoga i znanstvenoga pristupa. U to se osobno uvjerio dr. Zoran Turza, koordinator Katedre za teologiju Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, prilikom studijskoga posjeta Sveučilištu u Grazu: »Nije nepoznanica da pojedina sveučilišta diljem svijeta i Europe imaju sastavnice poput znanstveno-istraživačkih centara koje su posvećene proučavanju klimatskih promjena. Specifičnost spomenutoga sveučilišta u tome je što toj istraživačkoj temi pristupa u sklopu gotovo svih svojih studija i znanstveno-istraživačkih tema na koje su fokusirani. Dapače, Sveučilište u Grazu zapravo već sada ima iza sebe 25 godina iskustva u transdisciplinarnom istraživanju i razumijevanju posljedica ubrzanih klimatskih promjena i transformacijskih procesa. Oni su već devedesetih kao akademska zajednica prepoznali važnost tih tema koje u njihovu slučaju ne zaobilaze gotovo ni jedno znanstveno područje. Tako primjerice preko različitih centara i instituta znanstvenici ne samo iz područja prirodnih znanosti kao što su biologija i kemija, nego i iz područja društvenih – ekonomije i prava – i humanističkih znanosti – filozofije – istražuju različita pitanja koja su povezana s klimatskim promjenama.«
Znanstvenici i profesori iz različitih područja osnovali su 2011. godine na Sveučilištu u Beču mrežu istraživača koji iz različitih aspekata proučavaju klimatske promjene i njihove posljedice. Danas ta mreža, nazvana Austrijski centar za klimatske promjene (»Climate Change Center Austria«), okuplja tridesetak sveučilišta i znanstvenih instituta u Austriji. Ministarstvo obrazovanja, znanosti i istraživanja u Austriji, ističe dr. Turza, odlučilo je financirati ukupno 19 zaposlenika u tom centru koji djeluju u sklopu Sveučilišta u Beču i Sveučilišta u Grazu. Njihova je zadaća pružati logističku, administrativnu i drugu pomoć članovima mreže prilikom organiziranja znanstvenih skupova, projekata i drugih aktivnosti. Također, to je na određeni način mjesto povezivanja istraživača, političara, šire javnosti i medija na kojem se svi mogu informirati o pitanjima vezanim uz istraživanja o klimi u Austriji.
»Sveučilište u Grazu strateški se orijentiralo na istraživanja klimatskih promjena, no u sklopu mreže ‘Climate Change Center Austria’ svi rezultati istraživanja nastoje se na razumljiv jezik približiti široj javnosti. To je jedna od uloga navedene mreže. Dakle, s jedne strane temeljem rezultata njihovih istraživanja kreiraju se praktične smjernice, no neki oblik klimatskoga aktivizma u sklopu navedene mreže nije u prvom planu.« Dr. Turza kaže da je primjetan svojevrsni trend u pojedinim akademskim krugovima prema kojem je tema klimatskih promjena iskoračila iz isključivo prirodoznanstvenoga područja. Tema ubrzanih klimatskih promjena za sobom povlači i brojne druge teme koje onda postaju samim time i teme za druga znanstvena područja kao što su primjerice teme klimatskih migranata, pravednosti, solidarnoga razvoja, etike i brojne druge.
»Smatram takav pristup vrlo poželjnim iz dva razloga. Prvi je razlog crkveni. Na takav pristup poziva na tragu svojih prethodnika papa Franjo u enciklici ‘Laudato si’ – o brizi za zajednički dom’. Kako sam i sam član Katoličke Crkve, vidim taj pristup kao jedan od potencijalnih odgovora na Papin hitan poziv na obnovu dijaloga. Drugi razlog je egzistencijalni. Naime, o prilagodbi klimatskim promjenama i novomu stilu života zapravo ovise ne samo životi na našem planetu Zemlji, nego i ovisi model života koji ćemo prakticirati u budućnosti, mi i naša djeca. Ako pred sobom imamo veliku prijetnju, svi zajedno trebamo nešto poduzeti kako bismo tu opasnost otklonili, odnosno kako bi ona što manje negativno utjecala ne samo na naše živote, nego i na živote braće i sestara na Zemlji koji ne će imati jednaku mogućnost prilagodbe kao mi. Papa Franjo je enciklikom ‘Laudato si’ – o brizi za zajednički dom’ pozvao sve ljude, ne samo vjernike katolike, na zaštitu našega planeta i ekološko obraćenje.«
To ne znači da treba planirati velike pothvate ili ih očekivati, trebalo bi barem ne propustiti učiniti ono što možemo. »Potrebno je učiniti onoliko koliko je moguće u našim mogućnostima njegujući novi stil života na koji poziva papa Franjo. Jasno, današnji stil života pretpostavlja da u određenim trenutcima kada netko bude na poziciji odlučivanja napravi određene iskorake i prave poteze. Riječ je o svojevrsnoj promjeni mentaliteta koja ima za posljedicu novi stil života.«
Prvi korak na putu prema ekološkomu obraćenju i promjeni životnoga stila možda je baš upis na drugi ciklus programa cjeloživotnoga učenja »Laudato si’! Dijalogom do cjelovite ekologije« koji traje do 15. travnja. Program je nastao u suradnji Katedre za teologiju Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije i Katedre socijalnoga nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Više informacija o programu može se pronaći na mrežnim stranicama Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, a to je prilika da se dublje upozna sadržaj enciklike »Laudato si’« i odgovori na apel pape Franje koji je uputio svim ljudima: da zaštitimo naš zajednički dom i odgovorimo na vapaj Zemlje i vapaj siromaha.
