Alexander von Humboldt, čuveni pruski prirodoslovac, istraživač i vrhunski intelektualac, rođen je 1769. godine u Berlinu. Mnogi gradovi, planine, rijeke, jezera, gejziri, zaljevi, morske struje, vodopadi i parkovi nose njegovo ime. Više od 300 biljnih i 100 životinjskih vrsta te mnogi minerali nose njegovo ime. Po njemu su nazvana mnoga sveučilišta i najprestižnija stipendija na svijetu.
Opus Alexandera von Humboldta prilično je nepoznat u anglosaksonskom svijetu pa je tu »nepismenost« nedavno pokušala ispraviti Andrea Wulf, britanska povjesničarka i spisateljica. Ona je 2015. godine objavila knjigu »Otkriće prirode – Istraživanja Alexandera von Humboldta, izgubljenoga heroja znanosti«, koja je u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama postala bestseler, a 2016. godine objavila ju je u još dvadesetak zemalja. U knjizi je Humboldta predstavila kao »otca ekologije i zaštite prirode« i kao »najpoznatijega čovjeka tadašnjega svijeta, nakon Napoleona«.
Za razliku od svojih prethodnika koji su zagovarali mehanicističko shvaćanje prirode (»životinja kao mašina«), Humboldt otkriva prirodu kao stvarnost u kojoj je sve međusobno povezano, kao mrežu života koja odgovara slici tapiserije, a ne stroja: »Sve su sile u prirodi međusobno utkane i isprepletene.« Takav pristup prirodi inspiriran je njegovim brojnim znanstvenim ekspedicijama, posebice onima u kojima je osvajao najviše vrhove Južne Amerike. Pogled na okoliš s visine od 5200 metara otvorio je Humboldtu novu perspektivu povezanosti organskoga i neživoga svijeta: »U dugačkom lancu uzroka i učinaka ni jedna se stvar ne može smatrati izoliranom.«
Razumijevanje prirode kao mreže života istodobno otkriva njezinu ranjivost – sve je povezano pa poremećaj jednoga dijela ima nepredvidljive učinke na cjelinu. Povlačenje jedne niti može uništiti cijelu tapiseriju. Andrea Wulf tvrdi da je Humboldt prvi govorio o utjecaju ljudskih djelatnosti na promjenu klime: »Znanstvenici toga doba reducirali su govor o klimi na proučavanje vremenskih prilika. No Humboldt je klimu promatrao kao međupovezanost kopna, visinskih razlika, oceana i vremenskih uvjeta.« Istom je logikom i cjelovitim pristupom predvidio negativan učinak monokultura i deforestacije na klimu: »Sve je u interakciji i sve djeluje uzajamno. Stoga nas zabrinjavaju goleme mase vodene pare i plinova koje proizvodi industrija.«
Osjećaj za cjelovitost Humboldt je njegovao i u znanstvenom pristupu. Njegovi pogledi i razumijevanje prirode bili su plod opsežnih istraživanja, ali i ljubavi prema stvorenomu. Njegova poznata izjava: »Moramo se koristiti maštom i osjećajima kako bismo shvatili prirodu« snažno odudara od stajališta tadašnjih, ali i današnjih laboratorijskih znanstvenika. On nije bio skučen ni sklon specijalizaciji, a njegova širina pristupa kritika je znanstvene podjele po disciplinama. Humboldt nije odvajao znanost od umjetnosti ni stručne termine od lirskih izraza, na njegova su (besplatna) predavanja dolazili studenti, umjetnici, stolari, sluge i kraljevi. Prema riječima Andree Wulf »on je vjerovao u znanstvene činjenice i u čuda«.
Takozvani impakt-faktor današnjih vrhunskih znanstvenika nemjerljiv je s njegovim učinkom na znanstvenu zajednicu i društvo. Tijekom svojih putovanja napisao je više od 50 tisuća pisama, a dvostruko je više dobio odgovora! Zbog te bogate korespondencije i komunikacije smatraju ga poveznicom znanstvenika 19. stoljeća. Humboldt je smatrao da se znanje mora dijeliti, da pripada svima, stoga je knjige o prirodi pisao za javnost, a ne za stručnjake. Njegove su knjige prevedene na mnoge svjetske jezike, a bile su toliko popularne da su mnoge knjižare provizijama dolazile do prvih primjeraka.
Svojim je idejama Humboldt utjecao na mnoge svoje suvremenike. Charles Darwin je priznao da se bez Humboldta ne bi ukrcao na brod »Beagle« niti bi napisao svoju knjigu »Postanak vrsta«. Simon Bolivar, borac za neovisnost Južne Amerike, nadahnut njegovim ekspedicijama, nazvao je Humboldta »pronalazačem Novoga svijeta«. Konačno, veliki njemački pjesnik Johann Wolfgang von Goethe otkrio je da »provesti nekoliko dana s Humboldtom vrijedi nekoliko godina života«.
I mnoga su današnja razmišljanja i ideje oblikovane Humboldtovim konceptima prirode. Njegove su vizije utemeljile moderne pokrete za zaštitu okoliša, holizam i interdisciplinarnost. Potreba cjelovitoga pristupa prirodi danas je samorazumljiva i općeprihvaćena pa se ne vidi koliko je bila radikalna u Humboldtovo vrijeme.
