Austrijski kancelar Karl Nehammer i ministar zdravstva Wolfgang Mückstein predstavili su novi zakon o uvođenju obveznoga cijepljenja u Austriji. Politički proces obvezne imunizacije stanovništva uključuje propagandne i represivne mjere: intenzivno informiranje javnosti o »svjetlu na kraju tunela«, policijske kontrole na javnim mjestima, trgovinama, javnom prijevozu i ulicama, pismene pozive neodlučnima te novčano kažnjavanje po redovitom i skraćenom postupku… Zatvorske kazne, za sada, nisu predviđene.
Kako bi se opravdalo prisilno cijepljenje, politička odluka maskirana je u znanstveni aksiom, a austrijski kancelar je rekao: »Nije riječ o borbi između cijepljenih i necijepljenih. Nije riječ o obliku provođenja diskriminacije. Riječ je naime samo o tome što znanstvenici kažu.« Time je zakon postao derivat znanstvenih rezultata, demokratska procedura pretvorena je u primijenjenu znanstvenu metodu, a politička su stajališta definirana referencama iz znanstvene biblioteke.
Austrija je prva europska zemlja u kojoj je zakon o cijepljenju, barem u namjeri, ekstrahiran izravno iz objavljenih znanstvenih radova. Čini se kao da pročitane znanstvene studije nadahnjuju austrijske dužnosnike pri donošenju političkih odluka. Austrija tako poprima obrise pravoga društva znanja, odnosno alpske »racionalije« – države u kojoj se društveni odnosi uređuju u skladu sa znanstvenim dokazima. Ipak, uvijek postoji opasnost da se divlji brak politike i znanosti pretvori u anomaliju scijentizma, znanstvenoga imperijalizma ili, u slučaju Austrije, znanstvenoga »Reicha«.
Uzimanje u obzir znanstvenih uvida, jasno, uvijek je poželjno. Isto tako ignoriranje znanstvenih rezultata nije razumno ponašanje. No to ne znači da se laboratorijski eksperimenti, statistički podatci iz tablica ili citirana znanstvena literatura moraju izravno i odmah nametnuti kao zakonodavni metar. To nije uloga znanosti, znanost ne proizvodi recepte, naprotiv, postavlja pitanja, potiče sumnju i prenosi upozorenja. Politička eksploatacija znanstvenih rezultata posebno je neumjesna u pitanjima o kojima postoje znanstvene dvojbe, pa i sukobi.
Upravo to čini politika austrijskoga kancelara Nehammera, koja za znanstveni alibi svojega zakona rabi studije – po vlastitom izboru (ili ukusu).
Nakon dvije pandemijske godine sasvim je razvidno da je znanost o epidemijskim mjerama i cijepljenju u raskolu. Zaključci studija međusobno proturječe, suglasja među znanstvenicima često ne postoje, jedni su rezultati kontroverza drugima… U vrijeme znanstvenih prijepora i ratova neprikladno je (i nepismeno) odabrati jednu stranu i njezinu teoriju sublimirati u zakon o cijepljenju. Austrijski zakon o cijepljenju, s umišljenom etiketom znanosti, zapravo je ignoriranje i manipulacija znanstvenih istraživanja. Nehammerova izjava o konačnom pravorijeku znanstvenika pokazala je nerazumijevanje znanosti i znanstvene metode. Nasilno su tako ukroćeni privremeni i parcijalni laboratorijski rezultati i upregnuti u kočiju političkih interesa.
Cijenu takvoga poigravanja političara bez znanstvenoga profila plaćaju punoljetni Austrijanci, a među njima i mladi ljudi za koje postoje ozbiljna upozorenja znanstvenika da je cijepljenje – više štetno nego korisno. Zakon koji se temelji na preliminarnim i selektivnim znanstvenim uvidima štetan je za političku pismenost i za status znanosti u društvu. Znanost se u Austriji rabi kao smokvin list za nametanje cijepljenja te kao izgovor ili pranje ruku zbog mogućih posljedica. Pozivanje na »znanstvenike koji govore« izbjegavanje je političke odgovornosti i zlouporaba znanosti. Znanstvenici nemaju i nisu dobili mandat za donošenje političkih odluka; stoga je njihovo stajalište – samo savjet.
Neobičan pristup javnozdravstvenoj politici austrijska vlada pokazuje i pretvaranjem cijepljenja u lutriju: za svaku dozu cijepljenja građani će dobiti karticu, koja naknadnom tombolom može postati dobitni kupon (500 eura). Drugim riječima, za poticanje stanovništva na cijepljenje austrijski se kancelar Nehammer koristi kockarskim rječnikom: »Što možete osvojiti na lutriji za cijepljenje? Kupone!«
