Umjetničko klizanje na ledu šport je koji se nalazi i na Olimpijskim igrama, a ponajprije je bio vezan za Europu i uspjeh europskih klizačica. Amerikanke su kasnije postigle značajne uspjehe. Prva među njima bila je Tonya Harding. Iako je 1992. godine prestala klizati, vratila se na Olimpijadu 1994. godine. Tada se dogodio incident te je izbio skandal jer je njezinoj konkurentici Nency Kerrigan namjerno ozlijeđeno koljeno. Navodno je to organizirao Tonyin bivši muž Jeff Gilloly bez njezina znanja.
Taj događaj i Tonyin težak obiteljski život potaknuli su filmaše na istraživanje i pisanje izvornoga scenarija za biografsku dramu »Ja, Tonya«. Napisao ga je solidno Steven Rogers. Film ima posebno dobru cijelu glumačku ekipu i ima tri nominacije za Oscara, za montažu, Margot Robbie za glavna žensku ulogu Tonye i Allison Janney za sporednu ulogu njezine majke LaVone Golden, za koju je dobila Zlatni globus. Ona je doista najbolja i najuvjerljivija, iako je lik majke negativan. Naime, majka je Tonyu zlostavljala i psihički i fizički te ju je tjerala na treninge i tražila uspjeh. Tonya je prirodno nadarena klizačica i na ledu je bila sretna. No sreću nije imala s prvim mužem Jeffom (Stan), koji ju je također zlostavljao i uz pomoć vrlo mutnoga tipa, otkačenoga Shawna (Hauser), posve uništio skandalom. Usto je bio problem siromaštva i snalaženja u svagdašnjici.
Film je zanimljivo snimljen, vrlo je dinamičan, ima dosta crnoga humora, ali i puno nasilja i psovka. Kako su materijale pronalazili na temelju intervjua protagonista, njih su također odglumili i promijenili format slike da bi djelovali uvjerljivije. A u najtežim klizačkim scenama poput trostrukoga aksla pridodana je računalna animacija.
