Trećega dana Božića, još u veselju božićne osmine, prevladavajuće raspoloženje radosti zbog Kristova dolaska na svijet »zasjenjuje« čin kralja Heroda: Isusovo je rođenje izazvalo okrutnost tadašnjega državnoga vladara zbog straha da bi novorođeni kralj mogao ugroziti režim. Herod je naredio poubijati svu djecu do dvije godine, a ta krv nevine dječice postavlja pitanje kako se postupa prema daru života… I danas se ta krv prolijeva – ne zaboravlja upozoravati Crkva – kada se vrše pobačaji nerođene djece. Jedan od velikih zaštitnika života i zagovornika prava nerođenih američki je kongresnik iz redova Republikanske stranke Chris Smith koji s bogatim političkim iskustvom – jer je već predstavnik savezne države New Jersey punih 37 godina – pokušava stati u obranu predlažući zakone koji štite najranjivije: nerođenu djecu, oboljele od autizma te ratne veterane.
»Zabrinjavajući je trend napada na najslabije i najosjetljivije koji je danas intenzivniji nego ikada prije. Iza tih napada stoje različite organizacije, nevladine udruge i pripadnici medija koji promiču smrt nerođenih. Iako nemaju mandat za to, tijela Ujedinjenih naroda inzistiraju da države mijenjaju svoje zakonodavstvo o pobačaju. Čak se to tijelo stručnjaka usudilo i vatikanskim predstavnicima reći da Crkva treba promijeniti kanonsko pravo kako bi se prilagodila po pitanju pobačaja. Eto kako su ekstremne te organizacije«, kazao je kongresnik Smith za nedavnoga posjeta Hrvatskoj, u kojoj je održao predavanja u sklopu manifestacije »Tradfest« te studentima na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Pobačaj u Americi, koji je zakonom legaliziran od 1973. godine do 20. tjedna trudnoće, uzeo je milijune života, no i dalje su snažne struje – posebice u međunarodnim organizacijama – koje žele pobačaj proglasiti temeljnim ljudskim pravom.
»Pokušava se redefinirati jezik raznih ugovora i dokumenata, kao primjerice Međunarodnoga pakta UN-a o građanskim i političkim pravima kako bi se nakon ratifikacije pobačaj proglasio temeljnim ljudskim pravom. Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Kate Gilmore prije je radila u Amnesty Internationalu i uočljivo je kako se ljudi koji zastupaju stajališta o pobačaju sele iz jedne organizacije u drugu. Nekadašnji predsjednik Bill Clinton pokušao je to progurati na konferenciji u Kairu, no mobilizirao se cijeli svijet kako bismo se borili protiv toga. Ako se cijeli sustav UN-a može pridobiti na stranu promicanja pobačaja, posebice u Africi i Južnoj Americi, situacija je zaista teška«, kazao je Smith, taj borac za nerođene koji je u »pro-life« pokretu upoznao i svoju suprugu Marie, s kojom ima četvero djece, a već ima i pet unuka.
»Dopustili smo ubojstvo 16 milijuna američke djece, što je četiri puta više nego što je vašega hrvatskoga stanovništva. To su nerođena djeca koja nikada ne će igrati nogomet, pročitati knjigu ili se zaljubiti. Pritom nije riječ samo o 16 milijuna djece, nego o desetcima milijuna žena koje su zauvijek ranjene i osakaćene zbog iskustva pobačaja. Nećakinja dr. Martina Luthera Kinga, Alvida King, koja je imala dva pobačaja, danas svjedoči upravo suprotno: osporavanje prava na život najveća je nepravda, ne smije se imati sućuti prema ubojstvu djeteta, ne može se uspostaviti pravda dok se na taj način ophodi prema ljudskomu biću«, kazao je Smith, ističući da u cijelom svijetu postoje projekti i djelatnici koji se obraćaju ženama koje su proživjele pobačaj te im nude rehabilitacijske programe, bude nadu u oporavak.
No unatoč svemu stvari se tijekom godina ne mijenjaju, pa je to jedan od razloga zašto se taj republikanac ni u svojoj 65. godini ne prestaje boriti protiv okrutnosti pobačaja. U tim njegovim nastojanjima vodi ga i kršćanska vjera te dužnost da služi najmanjima, posebno potaknut retkom iz 25. poglavlja Matejeva evanđelja. »UN-ova Agenda 2030. plan je za razdoblje od 2016. do 2030. godine u kojem se nalaze mnogi pozitivni dijelovi o osnaživanju žena, iskorjenjivanju siromaštva, no u toj se Agendi zaboravlja na nerođenu djecu. Govori se o osiguravanju univerzalnoga pristupa reproduktivnim pravima, pod čime nevladine organizacije podrazumijevaju i pravo na pobačaj. Zato je upravo sada, kao nikada prije, vrijeme da se okupimo i obranimo nerođene. Kada govore o pobačaju, zagovornici se koriste eufemizmima, služe se rječnikom praktičnosti umjesto stvarnosti te nude jeftine parole umjesto istine.«
Parafrazirajući riječi sv. Majke Terezije koja je rekla da svaka zemlja koja prihvaća pobačaj ne uči svoje ljude ljubavi, nego se koristi nasiljem kako bi postigla cilj, američki kongresnik Smith razotkriva mit koji se često ponavlja, da nerođeno dijete nije čovjek, iznoseći primjer da se taj argument svakodnevno potkopava kada se pogleda slika djeteta s ultrazvuka.
»Nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije su nacije, one se boje malenoga i nerođenoga djeteta. Pobačaj je nasilje protiv djece. Zasigurno nema ništa dobro u trovanju djeteta do smrti ili komadanju njegova tijela. Želimo stati na kraj tomu da nerođena djeca pate, da ih boli. Postoji snimka liječnika koji govori o načinu izvođenja pobačaja i publika tomu plješće, ali jedan svećenik iz organizacije ‘Priest for Life’ (Svećenik za život) taj je pljesak nazvao ‘pljeskom iz pakla’, upitavši se kako je publika mogla pljeskati govoru u kojem opisuje kako se ubija nerođeno dijete«, napominje Smith.
Ohrabrio je hrvatske građane i parlamentarce u borbi za zaštitu života te pokazao dobru upućenost u situaciju spomenuvši da je Ustavni sud u ožujku 2017. ponudio mogućnost reforme zakonodavstva, što je – prema njegovim riječima – u drugim zemljama dovelo i do pogoršavanja stanja jer su se u reviziju zakona uključili međunarodni akteri. Zato je nužno da svatko na svojem području bude aktivan te se međusobno pruži podrška u zaštiti života, kazao je Smith i nastavio: »Mi u Americi pokušavamo vratiti ono razdoblje od 1973. godine, ali naši pokušaji da poboljšamo situaciju jednostavno nailaze na zid. Donosili smo prijedloge zakona, a čak je i predsjednik Barack Obama rekao da će, ako mu dođe na stol, na taj zakon staviti veto. Nedavno sam održao konferenciju za novinare u vezi s prijedlogom zakona o prizivu savjesti jer se pojedinim liječnicima i medicinskim sestrama prijeti da će dobiti otkaz ako ne počine pobačaj, a tu velik pritisak ima i udruga Planned Parenthood (Planirano roditeljstvo).«
Riječ je o organizaciji koja je obavi najviše pobačaja u Sjedinjenim Američkim Državama te je po svojim ograncima prisutna u cijelom svijetu, a iz proračuna dobiva pola milijarde državnoga novca za svoje aktivnosti. No uz nju se veže i niz skandala kada su se prije dvije godine pojavili videozapisi koji terete organizaciju da je spremna prodavati tkivo pobačenih fetusa. Prema riječima sugovornika Planned Parenthood je obavio više od 7 milijuna pobačaja u svojim klinikama u SAD-u, jedno dijete ubija se svake dvije minute, što je 900 djece dnevno. »Oni govore o planiranju obitelji, a zapravo su industrija smrti i pobačaja.«
»Jednoga dana najiskrenije vjerujem da će se generacije osvrnuti na kulture i zemlje koje su prihvatile kulturu smrti i pitat će se kako takvo naizgled prosvijećeno društvo, blagoslovljeno mogućnostima obrazovanja, bogatstvom i sigurnošću, nije zaštitilo nevine? Ali jednako će se tako osvrnuti na one koji se bore i štite život, na muškarce i žene u cijelom svijetu kojima je dužnost štititi najslabije od nasilja pobačaja. Oni će biti zahvalni što je vama bilo stalo i što ste se žrtvovali kada je to bilo najpotrebnije«, zaključio je kongresnik Smith.
