»Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen« (Ps 91, 11-12). Anđeli čuvari – spona između Boga i ljudi, nebeskoga i zemaljskoga – izgledom podsjećaju na ljude, a njihova krila koja su znak nebeskoga upućuju na to da im je narav uzvišenija od ljudske. Mnogim ljudima prvi »susret« s anđelima čuvarima bio je upravo u molitvi »Anđele čuvaru mili« kojom su generacije roditelja, baka i djedova uspavljivale svoje najmlađe – tada smo prvi put čuli da anđeli čuvari postoje kako bi nas vodili, štitili i branili od zla.
Oni su bića koja posreduju između Boga i čovjeka, oni su veza između relativnoga i apsolutnoga prenoseći Božje poruke i objavljujući njegovu volju.
Blagdan Anđela čuvara Crkva slavi 2. listopada opisujući ih kao konkretna Božja stvorenja koja kroz svu vječnost slave svojega Stvoritelja i ostvaruju njegove zamisli – ono što je Bog namijenio nama, anđeli čuvari pomažu ostvariti. Biblija spominje tri arkanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela te anđeoske vojske. Ipak, u kršćanskoj tradiciji među različitim podjelama ustalila se ona Dionizija Aeropagita s kraja 5. stoljeća: prvomu redu pripadaju Serafini, Kerubini i Prijestolja, u drugom redu to su Gospodstva, Sile i Vlasti, a treći red su Poglavarstva, Arkanđeli i Anđeli. Time je anđeoska hijerarhija podijeljena na devet korova u tri reda. Anđeoski je dom i na nebu i na zemlji; oni koji žive na nebu služe Bogu, a oni na zemlji brinu se o ljudima; cijelo vrijeme motre nas i čuvaju boraveći u našoj blizini. Anđeli, kao naši čuvari, čuvaju nas od opasnosti pazeći na nas u svakom trenutku iako mi toga ponekad nismo svjesni. Oni su kao produljena pratnja, slijede dušu svake žive osobe kako bi ju tijekom života poticali na spasenje.
Anđeli čuvari, dijelom nebeski, a dijelom naši zemaljski »suputnici«, bića su s kojima se upoznajemo još u djetinjstvu, a odrastajući ne bismo trebali zaboraviti na vrijednost njihove prisutnosti. O tome koliko nas budno prate otkriva se i u Isusovim riječima: »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima« (Mt 18, 10).
Sve što je dobro, što usmjerava, što produhovljuje može se povezati s anđeoskim poslanjem. Među ljudima riječ »anđeo« upotrebljava se od milja za bliske i drage nam osobe s obzirom na to da su to bića obdarena duhom i razumom. »Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća« (Lk 20, 36). Poslanje anđela čuvara donekle možemo povezati s učiteljima – osobama koje nas od najranije dobi podučavaju, potiču, usmjeravaju, šire nam horizonte i upoznaju sa svijetom koji nas okružuje. Kako anđeli prenose Božje poruke ljudima, tako i učitelji nama prenose svjetovna saznanja. I dok se osoba za sebe može odlučiti i pronaći put u prosvjeti i obrazovanju, samoga učitelja može utjeloviti svaka osoba koja je spremna druge podučiti o životu. Biti učitelj ipak je više od zanimanja. To je poziv na suradnju sa svijetom, poziv na poboljšanje zajednice i izgradnju sigurnije budućnosti. Uz sve učitelje u našem životu, uvijek se možemo pozivati na jednoga – Isusa Krista. Sin Božji bio je među prvim učiteljima, a tako ga opisuju i evanđelisti.
On nam daje primjer osobe koja nas uči i vodi i pomaže razumjeti život koji živimo u svijetu koji nas okružuje. »Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci« (Mk 1, 22).
Učiteljima se stoga posvećuje 5. listopada i podiže se svijest o njihovu radu i doprinosu društvu. Osim učitelja, učiti nas mogu naši roditelji, bake i djedovi, prijatelji i ostali ljudi u našim životima koji nas navode i savjetuju kako izabrati najbolje mogućnosti. Treba istaknuti da je prve škole osnovala upravo Crkva, točnije crkveni redovi. U Rižinicama kod Splita osnovana je prva škola u Hrvatskoj u sklopu benediktinskoga samostana iz 852., prva je gimnazija osnovana 1607. u Zagrebu, a osnovali su je isusovci. Čini se da je Crkva oduvijek znala koja je uloga učitelja, koliko je važno učiti i voditi druge, opismeniti ih i usmjeriti u pravom smjeru – prema razumijevanju, kako kažu Mudre izreke: »Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog« (Izr 9, 10).
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
