U molitvi »Anđele čuvaru mili« moli se: »Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju…« Ne razumijem o kakvom se obećanju radi. Možete li mi to pobliže pojasniti?
Željko B.
Bog koji je stvorio cijeli svijet, a kao vrhunac stvaranja čovjeka, po Isusu Kristu je obećao da će uvijek ostati s ljudima jer je on Spasitelj i Otkupitelj. Božje je obećanje dakle i vječno spasenje za ljude koji žive s Bogom, u Bogu i po Bogu, Božje obećanje znači i Božju providnosnu skrb za svakoga čovjeka koji s Bogom komunicira.
A prema Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) anđeli su duhovni stvorovi koji ne samo da neprestano slave Boga, nego i služe upravo njegovu spasonosnomu naumu prema drugim stvorenjima. Anđeli, piše u Katekizmu, »surađuju u svemu što je dobro za nas«, oni »okružuju Krista, svoga Gospodina«. »Oni mu posebno služe u izvršavanju njegova spasonosnog poslanja prema ljudima«, a Crkva »štuje anđele koji joj na zemaljskom putovanju pomažu i koji štite svako ljudsko biće« (KKC 350-352).
U istom Katekizmu, kada se govori o anđelima, ističe se da se Crkva u liturgiji sjedinjuje s njima i klanja se »triput svetom Bogu«. Ona zaziva njihovu pomoć (kao u molitvi »U raj poveli te anđeli« u redu sprovoda, ili još u »Kerubinskom himnu« bizantske liturgije) (KKC, 335) ili pak u molitvi »Anđele čuvaru mili« koju spominjete, a posebno slavi spomen nekih anđela (svetoga Mihaela, svetoga Gabrijela, svetoga Rafaela i anđela čuvara). Već od svojega početka pa do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. »Nitko se neće protiviti tome da svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život.« Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu«, uči nas Katekizam (KKC, 336).
Vjerojatno već znate da nam i sam naziv »anđeo«, što u prijevodu znači »glasnik/poslanik«, otkriva njihovu ulogu u Božjoj objavi: posredovanje i služenje između Boga i čovjeka. Na svojoj internetskoj stranici Sestre dominikanke – Kongregacija svetih Anđela čuvara, tumačeći ulogu anđela u čovjekovu životu, navode prvi članak vjere: »Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga!« te tumače da tim člankom naše vjere »ispovijedamo, na poseban način, kako je nebeski Otac – stvoritelj vidljivoga, ali i nevidljivoga svijeta, a u taj nevidljivi stvoreni svijet spadaju isključivo duhovna bića obdarena razumom i voljom koje Sveto pismo naziva anđelima«.
»Kako oni posreduju i služe nama na našem putu prema Gospodinu, odnosno koja je njihova uloga u našem životu?« pitaju se sestre dominikanke i daju odgovor koristeći se svetopisamskim tekstovima koji, među ostalim, govore o anđelima kao »služničkim duhovima što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje« (usp. Heb 1, 14). Tako navode da je uloga anđela »objavljivati i tumačiti Božju volju za naš život« kao što je vidljivo kod proroka Danijela kojemu se anđeo Gabrijel obraća riječima: »Daniele, evo me: dođoh da te poučim. Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje« (Dn 9, 22-23).
Vrhunac takve službe bijaše navještenje čudesnoga začeća i rođenja Isusa Krista u kojem se imao ostvariti spasenjski naum nebeskoga Otca: »U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija« (Lk 1,26-27). Upravo u tom poglavlju Lukina evanđelja čitamo kako je Marija razvila dijalog s anđelom koji joj je na njezin upit: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« (Lk 1, 34) podrobno objasnio Božji naum s njom te je ona, nakon njegova tumačenja, u poniznosti srca mogla prihvatiti Božji plan. Gospodin u svojoj providnosti ne samo da zapovijeda anđelima da nam objavljuju i tumače njegovu volju, nego nam ih dariva da nas pouče i pomažu nam živjeti ovaj život u skladu s objavljenim.
Svetopisamski tekst govori i o službi anđela Rafaela (Tob 12, 6-21) čija je uloga donositi molitve pred lice Božje: »I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome« (Tob 12, 12). Služba anđela također je trajno bdjeti nad nama: »Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91, 11), kao što je to vidljivo na Tobijinu primjeru: »Kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom« (Tob 12, 13). Dobri im je Otac također podijelio moć da nas njegovom snagom ozdravljaju: »Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru« (Tob 12, 14), pišu sestre dominikanke i prelaze na tumačenje nekih novozavjetnih spisa, ističući da, ako »doista vlastitim životom nastojimo slijediti Isusa, vrlo brzo se živo susretnemo s Pavlovim upozorenjem da nam se ‘nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima’ (Ef 6, 12) jer Božji neprijatelj – Zli obilazi kao ‘ričući lav, tražeći koga da proždre’ (usp. 1 Pt 5, 8)«. U toj borbi mi nismo prepušteni samima sebi, nego nam Bog dariva i svoje anđele koji nas brane i štite od Zloga.
Zato Crkva, koja je u svojim početcima bila čuvana i branjena službom anđela (usp. Dj 5, 17-20; 12, 6-11) i koja trajno stječe iskustvo »otajstvene i snažne pomoći, časti te nebeske duhove i zaufana potiče njihov zagovor«, a sv. Bazilije Veliki kaže: »Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život«, a isto tako »cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć« (KKC, 334).
