Animirani filmovi nisu samo »crtići« za djecu i obitelji, nego ih ima dosta za odrasle. To je ponajprije zbog tema koje obrađuju, najčešće ratnih, povijesnih, biografskih, često s dokumentarističkim pristupom i umetnutim dokumentarnim scenama. Time postaju hibridni filmovi koji se katkad mogu uvrstiti i u animirane i u dokumentarne filmove.
No ima i filmova koji ostaju na području animacije, crteža i slika, dajući pritom umjetnička likovno-vizualna ostvarenja. Jedan je takav doista izvrstan španjolsko-francusko-belgijski animirani film »Josep«, ovjenčan lani nagradom Europske filmske akademije za najbolji animirani film te je u istoj kategoriji dobio, među ostalim nagradama, i francuske César i Lumiere.
O životu španjolskoga, katalonskoga slikara, crtača i ilustratora Josepa Bartolija (Barcelona 1910. – New York 1995.) scenarij je napisao Jean-Louis Milesi, a film je vješto režirao Aurel, s dobrom dramaturgijom. Josep je 1939. godine prebjegao s mnogima u Francusku zbog rata i Francova režima. Bio je smješten u izbjegličkom logoru u teškim uvjetima. Misao na voljenu ženu Mariju, crtanje, slikanje i pomoć čuvara Sergea pomogli su mu da preživi te ode u SAD. Kako je rekao, u ratu je upoznao Boga i počeo vjerovati. O njegovu životu priča Serge na samrti svojemu unuku, koji također ima smisla za crtanje, te se priprema Josepova izložba.
U filmu ima mnogo dojmljivih Josepovih crteža, čije su karakteristike tamni tonovi kada slika rat. Svijetlim bojama u filmu oslikani su radosniji trenutci, kao i sadašnjost s djedom i unukom. Silva Perez Cruz skladala je vrlo lijepu glazbu, za koju je i nagrađena.
