Nedavno je u ponajboljem znanstvenom časopisu »Science« objavljeno upozorenje da su zdravstveni djelatnici i farmaceutske kompanije dužni upozoriti javnost o neželjenim posljedicama cijepljenja protiv bolesti COVID-19 (Science 2020, 370, 1022). Dok su mnoge teme cijepljenja nejasne, poput trajanja zaštite ili potrebnoga udjela procijepljenih za stvaranje kolektivnoga imuniteta, podatci o negativnim posljedicama cijepljenja postaju sve dostupniji. Tako je u prilogu časopisa »Science« otkriveno da je pojava reaktogenosti prilično česta u ljudi koji su se dobrovoljno cijepili. Riječ je o vrlo izraženu naticanju ramena povezanim s bolovima u mišićima i naglim porastom tjelesne temperature iznad 39 °C. Takva groznica može potrajati dva do tri dana.
»Netko treba reći istinu. Što je reaktogenost cjepiva? Iako upalne reakcije na cjepivo ne će izazvati dugotrajne posljedice, mogu pokvariti percepciju javnosti prema cijepljenju. Čini mi se da je ta tema prikrivena«, objašnjava Deborah Fuller, profesorica na sveučilištu u Seattleu, gdje sudjeluje u razvoju novoga cjepiva protiv koronavirusa. Florian Krammer, suradnik farmaceutske tvrtke »Pfizer«, umiruje javnost: »Natečeno rame i opća slabost su neugodne, ali bezopasne pojave. Nisam zabrinut zbog reaktogenosti cjepiva.« No Arnold Molto, epidemiolog sa sveučilišta u Michiganu, upozorava da je učestalost pojave reaktogenosti od 2 posto znatno veća nego kod bilo kojega cjepiva protiv gripe.
Budući da je u planu tvrtaka »Pfizer« i »Moderna« procijepiti 35 milijuna ljudi do kraja ove godine, može se očekivati da će 700 tisuća ljudi imali prilično jake reakcije i višednevne groznice. Osim reaktogenosti, zabilježen je niz drugih neželjenih posljedica tijekom eksperimentalnoga cijepljenja zdravih dobrovoljaca. Učestalost obamrlosti je oko 10 posto, bolova u mišićima 9 posto, bolova u zglobovima veća od 5 posto, a glavobolja manja od 5 posto. Protokol cijepljenja protiv koronavirusa uključuje dvije doze cjepiva u razmaku od nekoliko tjedana, što će dodatno povećati ukupan broj vrućica i neugodnih nuspojava.
Drew Weissman, imunolog sa sveučilišta u Pennsylvaniji, postavlja nekoliko zahtjeva: »Oni koji cijepe moraju upozoriti ljude na moguću pojavu žestokih, ali privremenih reakcija. Farmaceutske kompanije moraju upozoriti ljude na rizike cjepiva – budite na ‘lupocetu’ tih dana. Treba uvesti službe telefonske pomoći koje će savjetovati cijepljene ljude trebaju li zvati liječnika ili hitnu pomoć. Treba definirati tko će pokrivati medicinske troškove nusreakcija.«
Mnogi se znanstvenici nadaju da će novije generacije cjepiva protiv koronavirusa biti bolje. Znači li to da su ovi brzopotezni imunološki patenti samo privremeno rješenje? U svakom slučaju to je najbolje što farmaceutska industrija trenutačno može ponuditi na tržištu. Luke Hutchison, biolog koji je sudjelovao kao dobrovoljac u testiranju novoga cjepiva i »preživio« neugodna iznenađenja, poručuje javnosti: »Svatko mora stisnuti zube i očekivati tešku noć. Zato uzmite velike doze lijekova protiv boli.«
Ipak, ostaje nejasno kako će se stariji ljudi, ljudi s kroničnim oboljenjima ili oni s oslabljenim imunitetom, nositi s udarom vakcinacijskih nuspojava. Tim više što najavljena cjepiva nisu ispitana na takvoj populaciji. To znači da će cijepljenje u »realnom vremenu« biti nastavak eksperimenata iz kontroliranih laboratorijskih uvjeta. Dio stanovništva za koji znanost nema podatke o reakcijama na cjepivo zapravo je najosjetljiviji prema zarazi koronavirusom.
S druge strane nalazi se kohorta djece i mladih, koji su najmanje osjetljivi prema posljedicama zaraze koronavirusom te ih nije potrebno cijepiti. Osim toga, znanstvena istraživanja sigurnosti i učinkovitosti cjepiva nisu provedena na djeci i tinejdžerima. Stoga bi bilo neetički prisiliti ih na cijepljenje, iako su, kako govore neki epidemiolozi, upravo oni najčešći širitelji zaraze.
