Valja poći dublje u prošlost i prisjetiti se da je 31. ožujka 1601. u Pještici (Peschici), mjestu na talijanskom poluotoku Garganu, rođen znameniti hrvatski jezikoslovac i isusovac Jakov Mikalja.
Cjelokupno 17. stoljeće bilo je vrijeme velikih hrvatskih jezikoslovaca: Kašića, Habdelića, Belostenca… A među njima isti atribut može ponijeti i Mikalja.
Bio je izdanak izbjegle hrvatske obitelji, koja se u Italiji našla zbog najezde Osmanlija. Nakon završenoga studija filozofije stupio je 1628. u Družbu Isusovu. Od 1630. do 1633. bio je učitelj gramatike u Isusovačkom kolegiju u Dubrovniku, a od 1637. do 1645. misionar i dušobrižnik među katolicima u Temišvaru (Rumunjska). Nakon toga je do smrti bio hrvatski ispovjednik u Loretu, gdje je umro 1. prosinca 1654.
Zboru za širenje vjere uputio je 1636. pismo u kojem iznosi prijedlog svoje reforme latinice za potrebe hrvatskoga jezika, a 1637. objavio je na latinskom djelo »O temeljima gramatike na ilirski prilagođene«. Pitanjem pravopisa bavio se u djelu »Bogoljubno razmišljanje« (1642.) u poglavlju »Od ortografije slovinske il načina od pisanja«. Sastavio je zatim »Gramatiku talijansku ukratko« (1649. – 1651.), pisanu hrvatskim jezikom. To je najstariji izvor hrvatske gramatičke terminologije.
»Blago jezika slovinskoga« iz 1651. prvi je hrvatski rječnik u kojem je hrvatski polazni jezik. Sadrži 25 000 hrvatskih riječi, uz opći leksik i raznovrsno nazivlje, mnoga imena i bogatu frazeologiju. Osnovni je leksik štokavski jekavski (u predgovoru objašnjava da se odlučio za štokavštinu / bosanski jezik jer »svatko zna da je ona najljepša«), s nešto ikavizama i čakavskoga leksika. Mikalja je dobro poznavao hrvatska književna djela i narodne govore, a posebice jezikoslovna djela subrata isusovca Bartola Kašića. Rječnik je nastao prema programu katoličke obnove radi stvaranja općega jezika na području tzv. Ilirika i širenja katolicizma u krajevima pod Osmanlijama.
Danas, kada smo napokon dobili Zakon o hrvatskom jeziku, red je zahvalno se sjetiti i onih koji su tomu davno utirali put. (L)
