Kada je 1914. započela izlaziti katolička kulturna revija »Hrvatska prosvjeta«, jedan od revnih njezinih suradnika bio je povjesničar, književnik, kulturolog i suosnivač katoličkoga Kola hrvatskih književnika (1913.) Rudolf Strohal.
Rođen je 5. travnja 1856. u Lokvama, gdje je polazio trorazrednu (Trivialschule) pučku školu. Posebno je pohađao četvrti razred pučke škole u Rijeci, kako bi 1866. mogao upisati gimnaziju. Nakon mature, upisao je 1874. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij klasične filologije i slavistike, diplomiravši 1877. Iste godine postao je »namjestni učitelj« Kraljevske velike realke u Osijeku, 1878. na svoju molbu premješten je na gimnaziju u Rijeci, 1880. imenovan je »pravim učiteljem«, a 1883. bio mu je dodijeljen naslov profesora. Na svoju molbu 1886. premješten je na Kraljevsku veliku realnu gimnaziju rakovačku, a 1892. imenovan je privremenim ravnateljem Kraljevske male realne gimnazije bjelovarske, koje 1895. postaje ravnateljem, no zakratko jer je iste godine postavljen ravnateljem gimnazije u Rakovcu.
Umirovljen je 1908. Odluku o prijevremenu umirovljenju teško je primio i do 1915. slao je molbe za reaktiviranje, u kojima je navodio kako je razlog njegova umirovljenja »jedino i samo politički«.
Godine 1909. preselio se u Zagreb. Tijekom Prvoga svjetskoga rata radio je kao knjižničar u Gradskoj knjižnici u Zagrebu. U ožujku 1920. reaktiviran je kao profesor, do 1924. godine. Za njegove zasluge za znanost izabrao ga je 1901. tadašnji JAZU za dopisnoga člana, a 1912. Staroslavenska akademija na Krku za svojega člana. Umro je u Zagrebu 21. ožujka 1936. Uz ostalo, osnovna škola u Lokvama nosi njegovo ime, a u Karlovcu fotoklub.
Od mladosti bavio se istraživanjem glagoljičkih spomenika i dijalektološkim istraživanjima na području Rijeke i Gorskoga kotara. Prvo mu je djelo »Narodne pripovijetke iz sela Stativa« i tri sveska »Hrvatskih narodnih pripoviedaka« 1886., 1901. i 1904., zatim »Hrvatska slovnica za srednje i nalike im škole« 1893., »Osobine današnjeg riječkoga narečja« 1895., »Osobine današnjega delničkoga narječja« i »Osobine današnjega lokvarskoga narječja« 1903. te »Osobine današnjega ravnogorskoga narječja« 1905. Osim toga, priredio je djela »Grad Karlovac opisan i orisan« 1906., »Današnje oštarijsko narječje« 1910., »Priopoviedke Rudolfa Strohala. Izdanje za američke Hrvate« 1911., »Kratki osvrt na hrvatsku glagolsku knjigu« 1912., »Dijalekat grada Vrbnika na otoku Krku u prošlim vijekovima upoređen sa današnjim« 1913., »Hrvatska glagolska umjetna knjiga« 1914., »Hrvatska glagolska knjiga« 1915., »Zbirka starih hrvatskih crkvenih pjesama iz starih hrvatskih glagolskih rukopisa od 14. – 18. vijeka« i »Cvet vsake mudrosti: najstarije hrvatsko umjetno sačuvano književno djelo iz 14. vijeka« 1916., »Mirakuli ili čudesa. Sabrao iz hrvatskih glagolskih spomenika od 14. – 18. vijeka Rudolf Strohal« i »Stare hrvatske apokrifne priče i legende« 1917., »Grad Senj, prvo kulturno središte hrvatskoga naroda« 1918., »Čitanka iz književnih djela starih bugarskih, hrvatskih, srpskih i slovenačkih u I. periodu« 1921., »Hrvatski dijalekti« 1922., pripovijest »Lijepa Fatimica ili Turci u Bosiljevu« 1927., »Gramatika današnjega hrvatskoga književnoga jezika« 1928., »Grad i selo Severin u Gorskom kotaru na Kupi« i pripovijest »Dubrovački školnik« 1932., »Kaptol i Nova ves u Zagrebu« 1935. te iste godine »Uz Lujzinsku cestu«, što mu je posljednje veće djelo, svojevrstan oproštaj sa zavičajem. Sve je to samo dio od sedamdesetak većih ili manjih svezaka, među kojima se posebice ističe monografija »Hrvatska glagolska knjiga«, jedna od pionirskih sinteza o hrvatskoj glagoljici i glagoljanju. Obradio je poglavlja o slavenskom bogoslužju u Hrvata, o životu i naobrazbi naših popova glagoljaša, o jeziku, pismu i pravopisu, crkvene knjige, poslovnu ili dnevnu prozu, umjetničku knjigu, a posebice je vrijedan imenik mjesta iz kojih su se sačuvali hrvatski glagolski spomenici ili »za koja imademo dokaza da se je u njima pisalo glagolskim pismom«.
Osim toga, podug je popis tiskovina u kojima je objavio više od petsto raznih članaka s područja jezikoslovlja, glagoljaštva, hrvatskoga folklora, opisivanja hrvatskih mjesta, rasprava povijesnoga i književno-poučnoga karaktera te priča i polemika. Među njima su i brojni katolički periodici »Jadranska vila«, »Veliki Ćiril-Metodski koledar«, »Danica«, »Kršćanska škola«, »Pučka prosvjeta«, »Narodna politika«, »Novine«, »Katolički list«, »Hrvatska prosvjeta«, »Hrvatska obitelj«, »Obitelj«, »Sveta Cecilija«, a od stručnih, književnih i općih »Hrvatska«, »Prosvjeta«, »Starine«, »Nastavni vjesnik«, »Mjesečnik Pravničkoga društva«, »Omladina«, »Rad JAZU«, »Hrvatski učitelj«, »Hrvatski planinar«, »Prosvjeta«, »Zbornik za narodni život i običaje«, »Vienac«, »Ilustrovani hrvatski pučki koledar« i dr. Rukopisi se čuvaju u Arhivu HAZU-a i Arhivu Odbora za narodni život i običaje HAZU-a.
