Od prekapanja i ekshumacije kostiju sa staroga groblja u Gornjem Kosinju uz Sve svete prošle godine, nakon nekoliko tjedana mira, veljački dani opet su za stanovnike toga mjesta u Lici donijeli iznenađenja. Ponovno se aktualiziralo pitanje potapanja njihova mjesta zbog izgradnje hidroelektrane, a čini se da sve ide prema tomu da se strateški državni projekt počinje provoditi unatoč nezadovoljstvu i protivljenju tamošnjega stanovništva. Sedamdesetak vlasnika parcela posljednjih je tjedana bilo pozvano na usmeni dogovor u Općinu Perušić uz izvlaštenje čestica, a onima koji nisu htjeli na te dokumente staviti svoj potpis tek je poslan zaključak.
Kako su nam ispričali pojedini vlasnici tih čestica, uvjeravalo ih se da je važno da potpišu dokumentaciju za izvlaštenje čestica koje se većinom nalaze u nenaseljenu području Gornjega Kosinja nazvanu Jerševica, smještenu između rijeke Like i ceste koja vodi prema središtu mjesta. Dragan Prša Paja jedan je od desetak pozvanih koji su stalno naseljeni u Kosinju. Detaljnije nam je pojasnio o čemu je bilo riječ: »Na tom razgovoru pokušali su me nagovoriti u nekoliko navrata da se složim s izvlaštenjem tih čestica, no ja sam to odbio. Nudili su odmah isplatu, 12,5 kuna po kvadratu zemlje, obećavali su da će drugi dan doći novac, već su imali gotove izračune po svakoj čestici. Oni koji su se složili s tim uvjetima odmah su potpisali, što je olakšalo investitorima da što prije počnu s realizacijom projekta koji se mjeri u milijardama kuna, ali zaboravlja se nas male ljude i naše slavno mjesto. Nas se nikada o tome ništa nije pitalo.«
Oni koji nisu htjeli potpisati, napominje Kosinjanin Prša, za nekoliko su dana dobili rješenja Ministarstva uprave i pravosuđa u kojem ih se poziva da u roku od 15 dana ponovno dođu potpisati, a ako se ne pojave, u roku od tri dana doći će do prisilnoga izvlaštenja. Na to rješenje postoji pravo žalbe tek zbog proceduralnih razloga na Upravnom sudu u Rijeci, no to ne odgađa provođenje. Tako su na Pršinu parcelu posljednjega dana veljače došla dvojica geodeta, predstavnik ministarstva i HEP-a kako bi utvrdili stanje te su prezentirali da rade na »osiguranju dokaza izvlaštenja«. »Tako je počela otimačina naše zemlje za državni strateški projekt. Naša privatna zemlja oduzeta je ekspresnom brzinom. Svi ti postupci omogućavaju se zato što je država proglasila izgradnju hidroelektrane strateškom investicijom«, ističe Prša, koji se vratio iz inozemstva kako bi obnovio kuću u Gornjem Kosinju u kojoj je rođen, a tu želi i umrijeti. To mu je, kaže, misao vodilja u ovoj borbi koju vodi…
U svjetlu planirane investicije i izgradnje hidroenergetskoga sustava Kosinj tjedan dana prije prvih prisilnih izvlaštenja u Gornjem Kosinju osnovano je, u utorak 22. veljače u Zagrebu, znanstveno i kulturno društvo Kosinj čiji je cilj istraživanje i promicanje kulturne i prirodne baštine Like. Kako nam je rekao novoizabrani predsjednik dr. Milan Bošnjak, zauzimat će se za sveobuhvatno istraživanje i temeljitu konzervaciju 35 poznatih kosinjskih arheoloških lokaliteta, od kojih danas većina nije istražena.
»Kosinj je prostor iskonske ljepote i kolijevka hrvatske kulture, no nažalost zbog različitih okolnosti Kosinj je izgubio puno na svojoj važnosti i vitalitetu, dugo je zanemarivan i marginaliziran te je stoga u široj javnosti malo poznat, a njegova je bogata povijesna baština vrlo slabo istražena. Već dugo postoje inicijative koje to žele promijeniti i popraviti, bez obzira na zaprjeke koje se pred takve pokušaje stalno postavljaju. Svjesni smo da ono što je propušteno u ranijim razdobljima zasigurno nije moguće nadoknaditi, ali bismo htjeli učiniti ono što je sad moguće kako bi se kosinjska mikroregija primjereno valorizirala«, napominje predsjednik udruge dr. Bošnjak te iznosi i planove. Želja im je okupiti znanstvenike, organizirati znanstveni skup kako bi osvijetlili ključne kosinjske značajke i fenomene iz različitih područja: lingvistike, etnologije, povijesti, arheologije, geografije… za otvaranje nove perspektive i stvaranje jasnijih smjernica za održivi razvoj Kosinja.
Mnogi Kosinj znaju zbog tiskanja prve knjige na glagoljici, stoga je i osnivačka skupština nove udruge održana na Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. »Važno je reći i da je u cijeloj Europi upravo naš Misal bio prva knjiga koja je tiskana nekim drugim pismom, a ne latinicom, što je svakako važan i, ako tako smijem reći, prestižan dio povijesti hrvatskoga naroda. U Kosinju je u narodu vrlo prisutna svijest o Kosinjskoj tiskari te je to bez dvojbe nešto na što smo jako ponosni i što želimo još više i istražiti i promovirati«, kaže Bošnjak, uz kojega je na tajničko mjesto udruge izabran i Ivan Mance.
Kosinjsko područje usporedivo je s veličinom Zadra ili Bjelovara, riječ je o području od 192 km2. Ondje je prije stotinjak godina živjelo više od 10 tisuća ljudi, a prema popisu prošle godine ostale su živjeti samo 603 osobe, iznosi podatke Bošnjak. »Na području Kosinja nalaze se brojne prirodne i kulturne znamenitosti: jela Car, najviše velebitsko stablo i najviša jela u Europi, meandar rijeke Like, druge po veličini europske ponornice, poznati kosinjski most te deset kosinjskih crkava, 35 poznatih arheoloških nalazišta, grob japodske kneginje, Pisani kamen, rimski pravni dokument iz 1. stoljeća…
Nezanemariv je i veliki razvojni potencijal plodne i nezagađene kosinjske doline, koja je vrlo pogodna za život, a koja se unatoč tomu desetljećima suočava sa strašnom depopulacijom. Ljudi su bez dvojbe ključni za svaku priču, pa i za ovu našu kosinjsku«, upoznaje nas s tim područjem predsjednik udruge Bošnjak, koji ne zaobilazi ni kulturnu baštinu nacionalne vrijednosti na području Kosinja, posebno uočljivu u mnogobrojnim crkvama. Kao mjesta posebnoga povijesnoga značaja koja treba detaljno istražiti istaknuo je crkvu sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu, iznad čijih je ulaznih vrata uzidan stari frankopanski grb i glagoljski natpis koji je vjerojatno prenesen s obližnjega staroga grada Ribnika, te crkvu sv. Petra i Pavla u Donjem Kosinju koja se nalazi na lokalitetu nekadašnjega pavlinskoga samostana, koji dosad uopće nije istražen, kao ni obližnja Basarica, rimsko naselje s kojega su u crkvu sv. Ivana Krstitelja preneseni sarkofazi koji služe kao pomoćni oltari.
No nameće se logično pitanje mogu li se svi planovi udruge ostvariti ako dođe do potapanja kosinjske doline? Sugovornik dr. Bošnjak kaže: »Mislim da je obveza našega naraštaja da dođe do sustavnoga istraživanja i valoriziranja Kosinja, kako baštine tako i potencijala. Više nemamo strane vlastodršce na koje bismo mogli, naravno i s pravom, svaljivati krivicu što do toga ne dolazi. Ne možemo reći da nismo toga svjesni jer postoje stručnjaci koji argumentirano iznose tvrdnje o važnosti pojedinih kulturnih i prirodnih fenomena. A ako se planira potapanje, sva se istraživanja moraju učiniti vrlo brzo i vrlo detaljno jer ne će biti mogućnosti za naknadni rad. Teško prihvaćam ideju potapanja dijela najljepše doline na svijetu, ali još i više sustavno zanemarivanje, podcjenjivanje i obesmišljavanje Kosinja. No u svakom slučaju naša će novoosnovana udruga djelovati na društvenom, kulturnom i znanstvenom planu s ciljem afirmiranja i promoviranja kosinjske mikroregije kao prostora iskonske ljepote i kolijevke hrvatske kulture. Drugu priliku sigurno ne ćemo dobiti te ćemo zato uložiti puno truda kako bismo učinili nešto dobro i korisno, a uvjeren sam da ćemo u tome i uspjeti, uz Božju pomoć i u suradnji s našim kolegama i prijateljima.«
