Orguljaš, skladatelj i glazbeni odgojitelj Mato Lešćan jedan je od najvažnijih hrvatskih crkvenih glazbenika 20. stoljeća.
Rođen je 25. veljače 1936. u Đurđevcu. Gimnaziju je pohađao u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Studirao je dvije godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, potom četiri godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu francuski i njemački jezik te naposljetku na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirao 1964. Najprije je radio kao glazbeni odgojitelj u Srednjoj glazbenoj školi »Vatroslav Lisinski« u Bjelovaru, a potom u Osnovnoj školi »Miroslav Mrkša« u Sv. Klari.
Akademsku godinu 1969./1970. proveo je u Rimu na Papinskom institutu za crkvenu glazbu studirajući kompoziciju, improvizaciju i harmonizaciju gregorijanskoga korala te orgulje. Vrativši se u Zagreb, bio je profesor na Glazbenoj školi »Vatroslav Lisinski« te istodobno na Interdijecezanskoj srednjoj školi na Šalati i na Institutu za crkvenu glazbu, vodio je Mješoviti zbor »Hosana« u župi Sv. Petra i svirao na nedjeljnim misama u crkvi sv. Marije na Dolcu. Godine 1977. otišao je u Frankfurt na Majni i djelovao kao orguljaš i pastoralni suradnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji. Umro je 18. ožujka 1991. u Frankfurtu, a pokopan je na Mirogoju u Zagrebu.
Uspješan skladatelj malih liturgijskih oblika
Od poznatih radova vrijedno je spomenuti »Skladateljski profil Albe Vidakovića« i »Harmonizaciju crkvenih popjevaka u pučkom duhu« te djelo »Božidar Širola, skladatelj misa«. Glazbeno je uredio novu crkvenu pjesmaricu »Slavimo Boga« i kantual. Osobito je bio uspješan kao skladatelj malih liturgijskih oblika (četrdesetak poklika i antifona sa psalmima, npr. »Hvali, dušo moja«, »Zahvaljujte Gospodinu«), a u liturgijskim pjesmaricama zastupljen je s više od pedeset glazbenih jedinica. Skladao je također motete, mise i skladbe za orgulje, među njima »Hrvatsku misu bl. Augustina Kažotića za mješoviti zbor i orgulje«.
Posebice dubok trag ostavio je kod svojih učenika. »Beskrajno strpljiv podučavao je zapravo svakoga učenika posebno, na njemu razumljiv i dostupan način. Odgovorio bi na svako pitanje, odsvirao to na klaviru i pokazao druge mogućnosti. Mato Lešćan znao je sve o glazbi« (T. Petrović).
Volio je Hrvatsku i Zagreb, kojemu je dan prije smrti u bolesničkom krevetu posvetio »Pjesmu Zagrebu«. (L)
