Ni više od 60 godina nakon Stepinčeve smrti ne posustaju njegove pastoralne inicijative. Koliko god ta rečenica može neobično zazvučati, na neobičan je način potvrđuje župa sv. Marka u Vinici, u kojoj je sredinom prosinca varaždinski biskup Bože Radoš blagoslovio betlehemsku špilju, nedavno uređenu baš na Stepinčev poticaj. O kakvu je poticaju riječ objasnio nam je vinički župnik Valent Posavec.
»Pokojni Miroslav Skuhala, vozač grofa Josipa Bombelessa, 1938. vozio je grofa i zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca na blagoslov kapelice Srca Isusova u župi Natkrižovljan. On je pričao da je, vozeći se putom pokraj brježuljka u blizini crkve, nadbiskup ugledao špilju i uskliknuo: ‘Vidite, betlehemska špilja!’« Špilja se tada dobro vidjela jer su ljudi kraj nje pasli blago, no kasnije je zarasla, a time je na osamdesetak godina zamrla i ideja o viničkom Betlehemu. No sve se promijenilo prije četiri godine.
Zvono za Jubilej
»Župa je dobila povrat zemljišta na kojem se nekoć nalazila kapela sv. Helene, posljednji put spomenuta u šematizmu iz 1896. Time joj je vraćena i špilja podno nekadašnje kapelice.« Potaknuti Stepinčevom opaskom, vjernici i njihov župnik dali su se na čišćenje okoliša špilje i uređenje parkirališta, čime je stvoren prostor za 500-tinjak ljudi i 50-ak automobila.
»Dobrotom obitelji Stjepana Tomaševića i Ivana Kelemena nabavili smo i figure svete Obitelji, pastira i triju kraljeva te ogradili i osvijetlili špilju, a postavili smo i raspelo i mali oltar posvećen sv. Heleni. Na tom oltaru ovoga smo Božića prvi put slavili polnoćku.« Vjernicima je bilo toliko lijepo da su se zadržali kod špilje do 3 sata ujutro uz kolače, čaj i kuhano vino, primjećuje župnik. »Planiramo još podići zvono koje će triput na dan zvoniti na spomen jubilejske godine, a nabavit ćemo i klupe jer ima mnogo ljudi koji do špilje izdaleka pješače – čak i iz Slovenije.«
Živost Stepinčeva pastorala
Budući da je špilja pod videonadzorom, poznato je da slučajni prolaznici i hodočasnici špilju pohode i danju i noću da bi je razgledali i u njoj se pomolili. »To je svojevrsno otvoreno evanđelje uz koje ljudi rado dođu okrijepiti dušu«, primjećuje župnik. Unatoč betlehemskoj naravi špilje, njezina okrjepa nije pridržana samo božićnomu vremenu.
»Euharistiju bismo svakako ondje slavili za marijanske blagdane, primjerice na Blagovijest, kao i na rođendan našega blaženika 8. svibnja. Vjernika koji se sjećaju njegova posjeta župi, kada je kao zagrebački nadbiskup 1938. podijelio sakrament potvrde, danas gotov i nema, ali u župi djeluje molitvena zajednica blaženoga Alojzija, u kojoj je aktivno 12 članova«, zaključuje Posavec. Nije li to još jedan dokaz živosti Stepinčeva pastorala?
