Nakon održanih lokalnih izbora građani pokazuju više optimizma i spremnosti na odricanja od političara. To bi trebao biti povod izbornim pobjednicima (a to za sebe misle gotovo svi) kako smanjiti političku demagogiju i razne druge načine ulagivanja biračkomu tijelu koje opet postaje građanstvo. Prije svega to je nepotrebno zato što su sljedeći izbori još prilično daleko. Važno je podsjetiti na odgovornost u donošenju obećanja.
Treba jasno objašnjavati sve obećavane i sada provođene promjene, kao i posljedice koje će nastajati. To znači da valja preispitivati, kako je obećavano, neopravdane povlastice lokalnih čelnika, ali i ostalih malih šefova. Ne smije se dopuštati nikakva zaštita stečenih položaja pod tobožnjom zaštitom neke vrste stečenih prava na temelju iskustva, kako se ne bi ponovno aktualiziralo stanje »tko je jamio, jamio je«. Nikakvim pojedinačnim iznimkama ne smiju se štititi oni koji su »jamili«. U protivnom splasnut će početni optimizam i pristanak na odricanja.
U većini lokalnih jedinica i gradova počelo je dobro. Građanska javnost pritisnuta koronakrizom, potresima i poplavama, a posljedično i gospodarskom krizom, imat će razumijevanja za svaku moguću skromnost, kao što su ograničavanje plaća dužnosnika svih razina, zaustavljanje nabave skupih službenih vozila i drugih nepotrebnih rastrošnosti. Kod toga treba posebno pojašnjavati da pravda nije samo ukidanje nekih povlaštenih prava, nego i zaustavljanje stvaranja mogućnosti novih povlastica.
Ako nove izabrane lokalne vlasti zastanu u ostvarivanju danih obećanja, gubitnici će započeti zabavljati javnost pitanjima vjerodostojnosti pobjednika. Već se vide prvi pokušaji. Prema tome lokalne vlasti ne smiju zastati u ostvarivanju svojih programa i projekata. Moraju biti spremne da će brojne interesne skupine stalno preispitivati njihove odluke i predlagati svoja »bolja« rješenja. Poseban oprez treba imati prema opasnosti skretanja s lokalnih na državne probleme jer su lokalni izbori završili, a za tri godine dolaze parlamentarni, odnosno državni izbori.
Mediji koji u pravilu potiču pozitivne promjene, što povremeno živcira dužnosnike vlasti, često svojim pitanjima lokalnim političarima pokušavaju nametnuti teme izvan domene lokalnih interesa, kako bi ih se odvelo u područja izvan lokalnih interesa te tako bili politički diskreditirani. Postoji nekoliko oblika takvih navlačenja na sporedne teme. U športu, posebno u vrhunskom športu, iskorištavaju se razne proslave i obljetnice kojima se demonstrira neka »povijesna« važnost i tako pokušava obvezati država prema određenomu športu. Zabavlja se javnost kako bi se skrenula pozornost s bitnih životnih problema. Pri tome se krše preporuke radi zaštite od širenja korone (slučaj masovne proslave u Zadru), nakon koje dolazi do povećanoga širenja bolesti i proglašenja Zadra opasnom zonom, s posljedicom turističke izolacije, dakle štetnim posljedicama za turizam, odnosno produljenje krize. Lokalni političari to blago ili nikako ne osuđuju, a to vrijedi i za središnju državnu vlast.
Iako su izbori prošli, ipak svi računaju s politikom nezamjeranja, a zaboravljaju na zajednički gospodarski interes lokalne zajednice, ali i države. Sami sebi glumimo da želimo živjeti danas, umjesto da se misli na budućnost. Čak se postavljaju i pitanja ugrožavaju li se ljudska prava zabranom određenih okupljanja.
Odgovornost je na politici, a ponajprije na političarima koji trebaju (a često ne znaju) odlučiti čemu i komu treba dati prednost. Ne znaju prosuditi jesu li važniji građani i zajednički opći interes ili trenutačno političko umiljavanje. Međutim, kada nastupe štetne posljedice takvih nedopuštenih ponašanja, vlast nema pravo tražiti krivce izvan svojih redova i tako izbjegavati svoju odgovornost vladanja, što je bitno obilježje demokracije.
Svaka politički i socijalno odgovorna vlast mora pravodobno djelovati na ponašanje koje može imati štetne posljedice za zajedničke interese većine građana. Ne smije se dopuštati pogodovanje pojedinim skupinama građana, računajući pri tome na neke protuusluge i naklonosti tih skupina kod budućih izbora. Političari se često zavaravaju dugim pamćenjem pojedinih skupina, koje su često kao mala djeca. Nepobitna je činjenica da pojedinac u skupini mijenja svoj identitet (zakon gomile) i preuzima nekritički navijački identitet dotične gomile (poznato u športu), a nakon poraza njegova kluba ili njegova športskoga miljenika odriče ih se i postaje staložen i kritičan građanin. Tako i dodvoravanje političara pojedinim skupinama, neovisno po kojim kriterijima, nema dugotrajnoga učinka. Kada prestane žar događaja, ljudi se vraćaju u normalu, razumski prosuđuju, pa i politički.
Zato u političkom svijetu treba izbjegavati prenagljene, nespretne, neodgovorne i svađalačke izjave jer ne postižu cilj, kao što ne postižu cilj ni dodvorničke izjave pojedinim skupinama.
