»Nije sramota tražiti pomoć!« Tu savjetodavnu rečenicu mlada majka često čuje u svojem životu. Iako je pomoć ponuđena, majka se često nalazi u situaciji da tu pomoć ne želi ili ne može primiti zbog neugode i obzira. Ako je pak primi, osjeća se da za pruženu pomoć mora stostruko uzvratiti, a neugoda prelazi u trajan osjećaj dugovanja. U tom smislu ponekad se zaista čini da jest sramota tražiti pomoć.
Takav se obrazac ponašanja u teškim životnim situacijama nažalost preslikava i u odnosu prema Bogu. Zbog mišljenja da Bog ima pametnijega posla nego pomagati nekoj tamo majci u njezinim svakodnevnim borbama mnoge majke uzmiču od dragocjenih strjelovitih molitava. Zbog mišljenja da su neki problemi veći i važniji mnoge osjećaju neugodu izreći svoje sitne žuljeve na putu svetosti. Zbog sumnja u hitnost vlastitoga problema odgodit će apel za pomoć za vrijeme u kojem osjete da je to zbilja važno.
No istina je zapravo to da sve što je majci u životu važno i Bogu je važno. Kao što je majci važno pratiti razvoj svojega djeteta, njegova zanimanja i sklonosti prema određenoj glazbi, društvu, umjetnosti ili stajalištu, tako je Bogu važno sve što se tiče nje. Njezine brige i njegove su brige. Iako ju svijet uči da ju nitko ne će voljeti kao ona sebe samu… Bog ju voli više. Ta on ju je stvorio i voli ju više nego ona samu sebe. Njezine teškoće itekako zanimaju njezina Stvoritelja.
Tijekom dana u kojem majka treba pomoć bilo bi predivno više puta uroniti u prisutnost Božju i odmoriti dušu. I nekad će to uspjeti. A ponekad će misliti da nije sposobna sabrati se, a kamoli sići u dubine svoje duše. No kao što žar održava vatru, tako i strjelovite molitve tijekom dana održavaju vatru molitve do dublje uronjenosti. Majka kratkim, strjelovitim molitvama zaziva Nebo i prožima svoj dan dubokim smislom. Time njezin vapaj za pomoć u Prisutnosti postaje pomoć sama. Njezin veliki problem postaje pred njegovom veličinom – malen. A spoznaja da mu se može obratiti bilo kada i bilo gdje daje sigurnost, miče neugodu, obzire, dugovanja i sram.
